Presuda Frani Vuliću 13. novembra

Tužiteljica Sabina Beganović je u završnoj riječi naglasila da su svjedoci jasno opisali kako je Vulić 14. jula 1993. godine, kao vojni policajac Hrvatskog vijeća obrane (HVO), čuvao stražu pored hangara u Dretelju u kome su se nalazili zatvorenici, muškarci bošnjačke nacionalnosti, te da je, pucajući iz automatske puške, ubio Hasana, Izeta i Omera Duvnjaka.

“Oni su bili saglasni u svom iskazu da je pripadnik HVO-a pucao kroz prozor, što je imalo za posljedicu ranjavanje trojice Duvnjaka. Njihovi iskazi su saglasni… Bili su bez hrane i vode, čak su pili i vlastitu mokraću, među njima je vladao strah, pa onda je sasvim razumljivo da u strahu za svoje živote nisu mogli procijeniti broj ispaljenih metaka”, kazala je Beganović. 

Tužiteljica je posebno istakla svjedočenje Krešimira Bogdanovića, tadašnjeg zapovjednika Druge satnije Pete bojne Vojne policije HVO-a, koji je opisao da je vidio Vulića neposredno nakon stradanja Duvnjaka. 

“On je kazao kako je došao vojni policajac i obavijestio ga o pucnjavi i da je tada otišao do mjesta gdje se to desilo. Kazao je da je tamo vidio trojicu vojnih policajaca, a jedan od njih je bio Frano Vulić, koji je bio izbezumljen, blijed, drhtao je i govorio: ‘Odmaknite!’, a cijev automatske puške je uperio u njih… On je odlučio prići Vuliću i okrenuo je ustranu cijev puške, koja je bila još vruća, što dokazuje da je iz nje pucano”, rekla je Beganović.

Braniteljica Irena Pehar je u završnoj riječi navela da Optužba u toku dokaznog postupka nije dokazala Vulićevu krivicu za stradanje trojice Duvnjaka.

“Zaštićeni svjedoci A, B, C i D, te Ahmet Ljubović, Mustafa Gorančić i Mujo Miljanović u svojim iskazima nisu potvrdili optužnicu, niti je ijedan od njih vidio ili mogao opisati osobu koja je pucala. Kada se analiziraju iskazi ovih svjedoka, jasno je da svi navode da se čuo samo jedan pucanj, da su odmah na licu mjesta povredama podlegle dvije osobe, pa se postavlja pitanje kako je moguće jednim ispaljenim metkom ubiti dvije i raniti treću osobu”, istakla je Pehar. 

Braniteljica je spomenula i iskaz svjedoka Krešimira Bogdanovića, koji, kako je kazala, “ne potvrđuje ko je uistinu pucao”. 

“On to nije ni vidio, nego to zaključuje samo po vrućoj cijevi puške koju je oduzeo od optuženog, a o okolnostima događaja, odnosno ko su osobe koje je zatekao kod optuženog, šta su one vidjele, nikog nije interesovalo, niti može iko da objasni zašto je to tako. Neprihvatljivo je da krim-služba Vojne policije HVO-a nije izvršila uviđaj na licu mjesta i utvrdila okolnosti pod kojima se odigrao predmetni slučaj”, rekla je braniteljica.

Ona je zatražila da se Vulić oslobodi krivice i odmah pusti na slobodu.