Batine koje nisu svi preživjeli

Subotić se prisjetio kako je 10. juna 1992. godine policija došla u zaselak Dužice radi pretresa u potrazi za naoružanjem.

“Optuženi je mene i moga oca odmah počeo tući palicom. Golfom nas je u policijsku stanicu prevezao Mujo Frljak. U stanicu su dovedeni svi mještani Dužica osim Neđe Subotića. Bilo nas je osam u prostoriji. Udarali su nas. Smjenjivala su se po trojica. Rekli su da je kod Zdravka u svinjcu naoružanje, pa su ga odveli po to i opet vratili”, kazao je Subotić.

Prema njegovom iskazu, nastavljeno je udaranje drvenom i gumenom palicom.

“Zdravko je bio gotov za 15 minuta. Udarali su ga Dedić i Galib Hodžić. Kad je Zdravko pao, Dedić se uplašio i rekao: ‘Ubismo čovjeka’, a Galib je uzvratio: ‘J…. ti on mater, ubili smo četnika.’ Zdravko je bio star, nije mogao izdržati”, prisjetio se Subotić.

On je dodao da je komandir policije Meho Kulić zagalamio na njih dvojicu i rekao im da prestanu tući, jer će sve pobiti. Odatle su prebačeni u jedan magacin.

“Od nas je najviše isprebijan bio Momčilo Subotić. Nije mogao da ustane. Kada je ušao taj Galib, kazao je da svi moramo ustati, pa pogledao u Momčila i rekao: ‘On ne mora, ionako će umrijeti.’ Tako je i bilo. Podlegao je u roku od sat vremena”, ispričao je Subotić i dodao da optuženog poznaje cijeli život i da su bili komšije.

Odbrana je ustvrdila da svjedok mijenja iskaz u bitnim činjenicama u odnosu na istragu, te da će u završnoj riječi obrazložiti zašto mu se ne može vjerovati.

O ovim događajima je svjedočio i Nikola Novaković, koji je živio u zaseoku Bičanovići, odakle su ga u policijsku stanicu odveli optuženi i Rasim Šabanović i ispitivali o radiostanici i naoružanju.

“Rekao sam da stanice nemam, a da sam pušku legalno zadužio 1990. To mi nisu vjerovali, tjerali su me da priznam da me zadužio SDS i tukli me. Pokušao sam zaustaviti Dedića i govorio mu da me ubiju ako sam kriv, samo da me ne muče. Inspektor Arif Sirotanović mi je na to odgovorio: ‘Polako, vidiš ovu krv ovuda, tvoje će biti najviše’”, rekao je Novaković.

On je dodao da je sa Šabanovićem i Dedićem potom otišao do kuće i pokazao im gdje je puška, municija i nož. U povratku su mu stavili pušku na rame.

“Ljudi su gledali, a oni su im govorili da sam ja bio zadužen da im ubijam djecu, na šta su me oni pljuvali i vrijeđali”, kazao je svjedok i dodao da je u policijskoj stanici nastavljeno batinanje.

Novakovića je, kako je naveo, pregledao doktor i rekao da mu drže glavu visoko i da ga tjeraju da duboko diše, pa “će možda preživjeti”.

Na pitanje da li prepoznaje Hajrudina Dedića u sudnici, svjedok je pokazao na optuženog i kazao da “ima njihov lik”.

Suđenje se nastavlja 9. decembra.