This post is also available in: English
U pisanoj izjavi uvedenoj u spis, Popović je rekao da je 14. jula 1995. bio prisutan kod škola u selima Ročević, Orahovac i Petkovci kod Zvornika, u kojima su bile zatvorene hiljade zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice. Tvrdio je, međutim, da “nije vidio nikakva ubistva”.
Popović je naznačio i da “u to vrijeme nije znao za bilo kakav plan da se zarobljenici strijeljaju”.
Da su zarobljenici strijeljani u Orahovcu, Petkovcima i Ročeviću, Popović je, kako je izjavio, saznao sutradan, 15. jula 1995. godine, a za masovno ubistvo u Domu kulture u selu Pilica 16. jula.
Kazao je i da je 13. jula u prolazu vidio nekoliko desetina ubijenih Bošnjaka ispred Zemljoradničke zadruge u Kravici kod Bratunca. Kako je rekao, pitao je policajca šta se desilo, a odgovor je glasio: “Bio je incident.” Po optužnici, u Kravici je tog dana ubijeno 1.000 Bošnjaka.
Prema optužnici protiv Karadžića i prvostepenoj presudi Popoviću, pripadnici VRS-a su 14. jula u Orahovcu, Petkovcima i Ročeviću strijeljali po 1.000 srebreničkih Bošnjaka, dok su u piličkom Domu kulture, dva dana kasnije, srpske snage ubile 500, a na obližnjoj farmi Branjevo oko 1.200 Bošnjaka.
Popović je posvjedočio da o svim tim strijeljanjima “nikada nije izvijestio” Karadžića i da nikada o tome nije vidio nijedan pisani izvještaj. “Niko nije sugerisao da je Karadžić znao ili odobrio strijeljanje zarobljenika”, izjavio je on.
Popović je nepravosnažnom presudom, na koju se žalio, označen kao “zdušni učesnik” u masovnim ubistvima i osuđen je na doživotni zatvor.
Karadžiću, nekadašnjem vrhovnom komandantu VRS-a, na teret je stavljeno učešće u genocidu počinjenom u Srebrenici. Njemu se sudi i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Svjedočeći u odbranu Karadžića, Popović je potvrdio i da je 14. jula 1995. učestvovao u transportu srebreničkih Bošnjaka iz Bratunca do škola u selima u okolini Zvornika. Međutim, on je negirao da je 12. jula 1995. svom podređenom Momiru Nikoliću rekao da “sve balije treba pobiti”, što je Nikolić tvrdio u svjedočenju.
Nikolić je priznao krivicu za učešće u srebreničkom zločinu i osuđen je na 20 godina zatvora.
Popović je izjavio i da je 13. jula 2013. na putu između Srebrenice i Bratunca vidio oko 1.000 zarobljenih Bošnjaka na obližnjim livadama i fudbalskom igralištu.
Tokom svjedočenja, Popović je rekao i da je u selu Bišina kod Kladnja 22. jula 1995. godine vidio tijela “tridesetak” strijeljanih Bošnjaka, napominjući da se “rasplakao” nad tim prizorom.
Na početku unakrsnog ispitivanja, tužilac Julian Nicholls sugerisao je da je Popović 13. jula 1995. morao na licu mjesta istražiti šta se dogodilo u kravičkom skladištu, odmah pošto je vidio tijela ubijenih Bošnjaka. Popović je odgovorio da je to bila dužnost komande jedinice čiji su pripadnici ubili zarobljenike, odnosno policijske brigade.
Unakrsno ispitivanje Popovića, biće nastavljeno u srijedu, 6. novembra.
