This post is also available in:
atnu opciju”.
Opisujući sastanak jezgra budućeg Glavnog štaba (GŠ) VRS-a održan veče uoči skupštinskog zasjedanja u Banjaluci, 12. maja 1992, Milovanović je rekao:
“Tada smo, to veče, samo pretpostavljali da će general Mladić biti imenovan od Skupštine za komandanta Glavnog štaba. Znali smo da taj GŠ nema ništa od doktrinarnih dokumenata za vođenje rata ako se Skupština opredijeli za ratnu opciju, što je sutradan i urađeno.”
Na istoj sjednici, Milovanović je bio imenovan za načelnika GŠ-a VRS-a i Mladićevog zamjenika.
Svjedok je potvrdio da je Mladić na tom zasjedanju upozorio poslanike da bi nasilno razdvajanje Srba od Muslimana i Hrvata, kao proklamovani ratni cilj, predstavljalo “genocid”.
“Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu… Pa, to je… to neće… Ja ne znam kako će gospodin (Radovan) Karadžić i gospodin (Momčilo) Krajišnik objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid”, citirao je Milovanović riječi optuženog iz zapisnika sa sjednice.
Optužnica tereti generala Mladića za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Milovanović je rekao da mu je Mladić 11. maja rekao da je rat u BiH, izgleda, neizbježan i da su oko Sarajeva – gdje su muslimanske snage napadale Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) u povlačenju – “već uokvirene teritorije” buduće Republike Srpske.
“Po riječima generala Mladića, Srpska demokratska stranka (SDS) podijelila je oružje vojnim obveznicima Srbima, i tada smo imali 85.000 do 90.000 ljudi pod oružjem”, izjavio je Milovanović.
Za vrhovnog komandanta Karadžića i komandanta VRS-a Mladića, Milovanović je kazao da su mogli dati naređenje bilo kome u vojsci, uz međusobno obavještavanje.
Opisujući odnos koji je imao s Mladićem, Milovanović se poslužio anegdotom:
“Jednom sam ga pitao gdje baš mene nađe za zamjenika, a on je rekao: ‘Ja palim na prvu, ti na treću, a kao tenkista i sam znaš da se drugom najbolje vozi.’ Rekao je i da smo nas dvojica – ‘dva tijela a jedna duša’.”
Članovima GŠ-a VRS-a Mladić je 12. maja 1995, predstavljajući Milovanovića kao svog zamjenika, kazao: “Sve što ja znam, mora znati i on.”
Milovanovića je Sud posebnim nalogom obavezao da svjedoči. On je na početku iskaza negirao da je sa Tužilaštvom sklopio bilo kakvu pogodbu o imunitetu u zamjenu za svjedočenje.
Milovanović nastavlja svjedočenje 18. septembra.
