This post is also available in:
“Prvi put je Savo došao sa Goranom Zekićem, koji nam je prijetio, a drugi put je došao da nas obavijesti da idemo u razmjenu”, kazao je tokom unakrsnog ispitivanja svjedok S-1, čije je saslušanje započelo u martu ove godine.
Svjedok je rekao da je Krizni štab Vojske Republike Srpske (VRS) naredio da se stanovništvo dovede u Osnovnu školu “Vuk Karadžić”. Kako je naveo, on je u maju 1992. doveden u školu. Za optuženog je kazao da je bio neki zamjenik u školi, ali da ne zna koja mu je tačno bila funkcija.
Babić je optužen da je u maju 1992. godine, kao komandir Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) u Bratuncu, naredio, počinio i propustio da spriječi zatvaranje nesrpskih civila u bratunačku školu “Vuk Karadžić”.
Prema optužnici, oko 400 civila bilo je zatvoreno u školi, od kojih su neki premlaćivani i tučeni, a više desetina ih je ubijeno, ili su umrli zbog uslova u školi.
Svjedok Milenko Prodanović je rekao kako je viđao optuženog Babića u Bratuncu kada su stanovnici iz bratunačkih sela dovođeni na stadion.
“Na stadionu su muškarce čuvali dobrovoljci koji su došli sa svih strana i Vojna policija Jugoslovenske narodne armije (JNA)”, naveo je Prodanović.
Dodao je da mu je poznato kako su muškarci iz Osnovne škole “Vuk Karadžić” autobusima odvezeni u razmjenu u pravcu Kladnja.
“Sve što se dešavalo u Bratuncu bilo je pod kontrolom Vojne policije JNA. Nisam čuo da je Babić odlučivao o sudbini ljudi u školi, već je to bio Krizni štab, na čelu sa Miroslavom Deronjićem”, kazao je Prodanović.
Sud u Haagu je Deronjića 2003. osudio na desetogodišnju kaznu zatvora, nakon što je priznao krivicu za smrt više od 60 Bošnjaka iz sela Glogova u maju 1992. godine.
Suđenje se nastavlja 2. septembra.
