This post is also available in: English
U završnoj riječi, tužiteljica Ratka Đonlaga je zatražila da Gušo i Suljagić budu proglašeni krivima za zlostavljanje Branka Radenkovića, dok su Odbrane zatražile oslobađajuću presudu s obzirom da je oštećeni više puta mijenjao svoj iskaz.
Tužiteljica Đonlaga je rekla da je van svake sumnje dokazano da su Gušo i Suljagić kao pripadnici Armije Republike BiH (ARBiH) zlostavljali Radenkovića, koji je u to vrijeme bio pri Prvoj posavskoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS).
“Vještačenjem Radenkovića konstatovano je da je oštećeni doživio traumu te da nije sklon laganju. Svi dokazi govore da su optuženi počinili zločine koji im se stavljaju na teret, te ih zbog toga sud treba proglasiti krivim, uz izricanje zatvorskih kazni u skladu sa zakonom”, zaključila je Đonlaga.
Prema navodima optužnice, Gušo i Suljagić su, kao pripadnici 108. motorizovane brigade ARBiH, 3. augusta 1994. godine prilikom ispitivanja, u više navrata, nogama i palicama tukli ratnog zarobljenika Branka Radenkovića, koji je više dana bio bez vode i uslova za održavanje higijene.
Ohro Musić, branilac optuženog Guše, u svojoj završnoj riječi je naglasio da je oštećeni Radenković dao više izjava u kojima je često mijenjao iskaze.
“Smatram da je Radenković instrumentalizovan u ovom slučaju jer je oženjen Bošnjakinjom te je vjerovatno po povratku iz zarobljeništva na srpsku teritoriju – da ne bi bio optužen da je sarađivao sa neprijateljem – od nekog nagovoren da izmisli sve ove optužbe”, kazao je Musić.
Prema Musiću, Optužba nije dokazala da je Radenković tokom boravka u zarobljeništvu u Maoči od bilo koga trpio zlostavljanja i fizičke i psihičke patnje.
Osman Mulahalilović, branilac optuženog Suljagića, u završnoj riječi je istakao da njegov branjenik treba biti oslobođen jer je vještačenjem Radenkovića utvrđeno da je on imao “lake tjelesne povrede prolaznog karaktera”, što je, prema braniocu, nedovoljno za osudu za ratni zločin.
“Iako je u dva iskaza Radenković izjavio da je nakon povratka iz zarobljeništva išao ljekaru i da posjeduje medicinsku dokumentaciju o zadobijenim povredama, takvu dokumentaciju Tužilaštvo nikad nije uložilo u sudski spis, što jasno dokazuje da povrede koje je Radenković eventualno zadobio tokom zarobljeništva nisu takvog intenziteta da bi imale kvalifikaciju ratnog zločina”, rekao je Mulahalilović.
