This post is also available in:
Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tieger, Martić je potvrdio da su u samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini (RSK), na njegov zahtjev, tokom rata djelovali pripadnici Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije.
Tužilac Tieger je predočio Martiću više dokumenata u kojima on i šef SDB-a Srbije Jovica Stanišić kao krajnji cilj rata navode formiranje “ujedinjene srpske države”.
“Vi to tumačite na svoj način”, odgovorio je Martić, ustvrdivši da su Srbi u Hrvatskoj i BiH poslije secesije tih republika željeli samo da ostvare svoje pravo na samoopredjeljenje.
Haški tribunal je Martića, koji je bio ministar unutrašnjih poslova i predsjednik RSK-a, pravosnažno osudio na 35 godina zatvora zbog progona Hrvata iz Kninske krajine i raketnih napada na Zagreb.
Tužilac je u sudnici prikazao dio snimka sa proslave godišnjice Jedinice za specijalne operacije SDB-a Srbije iz 1997. na kojem prvi komandant te jedinice Franko Simatović Frenki kaže da su “Crvene beretke” – sastavljene od “pripadnika SDB-a, policije RSK-a i dobrovoljaca” – djelovale u Hrvatskoj i BiH, gdje je jedinica imala “26 logora za obuku”.
Martić je izjavio da je prvi logor u Golubiću kod Knina on formirao, kao i da je znao za logore u istočnoj Slavoniji.
Tieger je zatim prikazao snimak sa proslave iz logora u Golubiću, s proljeća 1992. godine, na kojem se, pored Martića, vide Željko Ražnatović Arkan, koji je i govorio, i tadašnji pukovnik JNA Ratko Mladić, te članovi “krnjeg” Predsjedništva SFRJ Sejdo Bajramović i Jugoslav Kostić.
“To što su drugi ljudi bili tu, neki i pričali, ne vidim u tome ništa loše”, prokomentarisao je Martić.
Stanišiću i Simatoviću Tribunal treba da izrekne presudu, dok se Mladiću sudi za genocid i druge zločine u BiH. Optužnica je bila podignuta i protiv Ražnatovića, koji je ubijen u Beogradu prije izručenja u Haag.
Odgovarajući na pitanja tužioca, Martić je potvrdio da je 1991. godine, dok je bio ministar policije RSK-a, njegov pomoćnik bio Radoslav Kostić, pripadnik SDB-a Srbije.
Potvrđujući da su Kostić i njegov saradnik Ilija Kojić, takođe službenik srpske tajne policije, bili podređeni Stanišiću, Martić je rekao: “Ja sam tražio te ljude da mi pomognu i oni su ih poslali.”
Upitan da li je SDB Srbije u logor u Golubić 1991. poslala i prvog instruktora Dragana Vasiljkovića zvanog Kapetan Dragan, Martić je odgovorio:
“Sve je to uslijedilo na zahtjev predsjednika Vlade Milana Babića predsjedniku Slobodanu Miloševiću i MUP-u Srbije da pošalju ljude kako bi pomogli u obučavanju naših snaga.”
U dodatnom ispitivanju Karadžić je sugerisao, a Martić ponovio, da su srpske vođe u Hrvatskoj i BiH nastojali da “očuvaju Jugoslaviju” da bi se zaštitili od “neofašističke” vlasti u Zagrebu i muslimanskog “fundamentalizma” u Bosni. Udruženi zločinački poduhvat za koji su obojica optuženi jeste “obična fikcija”, ustvrdio je svjedok.
Poslije Martića, Karadžić je pred sudije izveo eksperta za balistiku Zoricu Subotić, koja je opovrgavala nalaze balističkog eksperta Optužbe Berka Zečevića o eksplozijama modifikovanih avio-bombi u Sarajevu. Subotićeva će iskaz nastaviti sutra.
Suđenje Karadžiću, optuženom za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, nastavlja se 14. maja.
