Karadžić: Propaganda o Velikoj Srbiji

Jovanović je posvjedočio da Srbija nije imala teritorijalne pretenzije prema bilo kojoj od bivših jugoslovenskih republika, a “pogotovo ne prema BiH”.

“Maksimalan cilj” Karadžića i vođstva bosanskih Srba, prema riječima svjedoka, bio je “ostanak u zajedničkoj državi”, to jest Jugoslaviji. “Nikada niste izražavali želju da se Republika Srpska odvoji od BiH i priključi Jugoslaviji”, rekao je Jovanović, odgovarajući na pitanja Karadžića.

Upitan da li je kod Karadžića vidio aspiracije ka Velikoj Srbiji, Jovanović je uzvratio da je “projekat Velike Srbije izmišljen i nametnut Srbiji kao propagandni instrument”.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. U optužnici stoji da su zločini počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata – čiji je član bio i pokojni predsjednik Srbije Slobodan Milošević – u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa teritorija BiH koje bi bile uključene u novu srpsku državu.

Govoreći o odnosu Miloševića i Karadžića, bivši ministar spoljnih poslova SRJ je to opisao kao „vrstu braka iz nužde”. Jovanović je takođe izjavio da Karadžić “nije imao nazadan odnos prema Muslimanima”. “Srbi u Bosni nisu izražavali mržnju prema Muslimanima i Hrvatima”, kazao je on.  

Jovanović je tvrdio da je u Srbiji 1993. godine bilo “50.000 muslimanskih i 20.000 hrvatskih izbjeglica”. Na pitanje kako to vidi u kontekstu optužbi o udruženom zločinačkom poduhvatu za progon nesrba, svjedok je odgovorio da je ta optužba “očigledno nategnuta i politički motivisana”.

Tokom svjedočenja, Jovanović je sugerisao da je za stradanja stotina civila u Sarajevu bila odgovorna pretežno bošnjačka strana. Za rat u bivšoj Jugoslaviji, Jovanović je, pored vođa Bošnjaka i Hrvata, okrivio i međunarodnu zajednicu.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tieger suočio je Jovanovića sa nizom izjava optuženog Karadžića o ujedinjenju sa Srbijom, kao glavnim ciljem bosanskih Srba. Ograđujući se da te izjave nije primjetio, Jovanović je sugerisao da su bile “euforični odraz sna o ujedinjenju”.

Na pitanje da li je stvaranje države bosanskih Srba bio cilj službene politike, Jovanović je podvukao da je, po njemu, cilj Srba bio ono što je sugerisao zvanični Beograd – da sa druga dva naroda u BiH postignu sporazum “koji će donijeti slobodu i ravnopravnost”.

Upitan da li je znao za proteste međunarodne zajednice zbog etničkog čišćenja Bošnjaka, svjedok je odgovorio potvrdno, rekavši, međutim, da su ga lideri bosanskih Srba uvjeravali da je riječ o “prirodnom strahu stanovništva” koje “u okruženju druge strane” želi da “izbjegne”.

Nakon što mu je tužilac Tieger predočio da se 1993. zalagao za “etničku homogenizaciju” zauzetih teritorija u BiH “što je brže moguće”, Jovanović je tvrdio da je zagovarao nacionalnu homogenizaciju, ali “nenasilnim sredstvima, a svakako ne zločinima”.

Tužilac Tieger će nastaviti unakrsno ispitivanje Jovanovića u srijedu, 27. februara.

                                                                                                                          R.M.