Nedjelja, 28 decembra 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

This post is also available in: English

Svjedočeći u korist Državnog tužilaštva, Rašević je rekao da je krajem juna ili u julu 1992. godine izvršen napad na Nahorevo, te da je kasnije “neka vojska” pozivala da se ide u Mjesnu zajednicu.

“Mi smo otišli dole. Rečeno je da se uđe u Mjesnu zajednicu i da ljudi idu u Jagomir na saslušanje”, rekao je svjedok, dodavši kako je otišao do komande u naselju Radave, gdje mu je rečeno da će se ljudi “saslušati i vratiti”.

Svjedok je takođe ispričao da je bio u jednoj kući kada je bila neka pucnjava, nakon čega su četiri osobe došle i rekle da su ubili Mujicu Kožljaka i još dvoje ljudi.

“Kada je pucnjava stala, izašli smo svi na ulicu. Došle su i sve žene, a neko je donio neki list. Na listu je pisalo da se obrate Teritorijalnoj odbrani (TO) i da traže nekoga da razmijene za svoje muževe. Poslije je rečeno da i one moraju da idu”, prisjetio se Rašević.

Rašević je svjedočio na suđenju Goranu Sariću, koji je optužen da je kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Srpskoj opštini Centar u Sarajevu, učestvovao u napadu na civilno stanovništvo u Nahorevu, Poljinama i drugim sarajevskim naseljima.

Optužen je da je 19. juna 1992. naredio svim muškarcima u naselju Nahorevo da dođu u Mjesnu zajednicu, odakle je oko 100 Bošnjaka odvedeno i zatvoreno u zgradu bolnice Jagomir. Grupa od 11 zatočenika kasnije je ubijena na lokalitetu Skakavac.

Kako je navedeno, Sarić je naredio ostatku nesrpskog stanovništva da se preda, nakon čega je oko 200 žena, djece i staraca prisilno premješteno na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Nedeljko Đokanović, drugi svjedok koji je svjedočio na ovom suđenju, rekao je da je 1992. živio na Kromolju. Početkom aprila te godine, mještani tog naselja počeli su organizovati patrole oko kuća.

“Prvi napad koji je bio na nas, desio se 30. maja 1992. iz pravca Bara, Šipa. Tad mi je otac teško ranjen. Sutra je umro”, rekao je Đokanović.

Odbrana je svjedoku pokazala spisak pripadnika policije Srpske opštine Centar iz maja 1992. godine, gdje se nalazi i njegovo ime. Đokanović je rekao da nije bio pripadnik policije, te da ne može objasniti zašto se nalazi na tom spisku.

Suđenje će se nastaviti 25. februara, saslušanjem još dva svjedoka Odbrane.

S.U.

Najčitanije
Saznajte više
Eksumacija grobnice Kalinovik
Potraga sve teža, rezultati sve manji: Još jedna bolna godina za porodice koje nisu našle svoje najmilije
Pronalazak i identifikacija nestalih u ratu predstavlja temelj dostojanstva, sjećanja i pravde, kako za porodice tako i za cijelo društvo, smatraju iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, ali za one porodice koje još uvijek tragaju, prošla je još jedna godina bez informacija o njihovim najmilijim.
Deset godina zatvora za zločine u Hadžićima
Kantonalni sud u Sarajevu izrekao je prvostepenu presudu kojom je Gorana Fifića osudio na deset godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Hadžićima.
Vojin Pavlović uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH
Potvrđena optužnica za zločin u Ilijašu
Dosuđena naknada štete oslobođenom za zločine u Prijedoru