This post is also available in:
Prema Nakaševoj pisanoj izjavi koju je Haško tužilaštvo uvelo u dokaze protiv Mladića, tokom rata od 1992. do 1995. Državnu bolnicu pogodilo je oko 200 projektila ispaljenih sa srpske strane.
Da je bolnica namjerno uzimana za metu, s namjerom da se uništi, svjedoku su, kako je rekao, prenijele osobe koje su u njoj radile dok je, do rata, bila Vojna bolnica Jugoslovenske Narodne Armije (JNA).
Mladić, bivši komandant Glavnog štaba VRS-a, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada. Na teret mu je stavljeno i učešće u genocidu počinjenom u Srebrenici i još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.
Nakaš, koji je po izbijanju rata u maju 1992. postavljen za direktora bivše Vojne bolnice, izjavio je da je “granatiranje znatno oštetilo zgradu bolnice”, iako je na njoj s južne strane, okrenute ka položajima VRS-a, bila istaknuta zastava s crvenim krstom.
Najgori period, prema Nakaševom iskazu, bio je između 13. i 16. maja 1992. godine, kada je bolnica bila pogođena sa četrdesetak granata.
Nakaš je posvjedočio i da je posmatranjem, kao i na osnovu fragmenata granata koje su zaposleni pronalazili u bolnici, zaključio da je izvor artiljerijske i snajperske vatre bilo područje pod kontrolom VRS-a.
Brojni pacijenti u bolnici bili su, po iskazu svjedoka, liječeni “pod najnepovoljnijim okolnostima”, u nedostatku struje, vode i drugih osnovnih potrepština.
Prije svjedočenja Nakaša, Mladićev branilac Branko Lukić okončao je unakrsno ispitivanje svjedoka Haškog tužilaštva Ekrema Suljevića, koji je govorio o istragama incidenata snajperskog djelovanja i granatiranja u Sarajevu.
Suđenje Mladiću bit će nastavljeno u četvrtak, 14. februara, unakrsnim ispitivanjem Nakaša.
