This post is also available in: English
Prvostepenom presudom Đajić je proglašen krivim za zastrašivanje i terorisanje Srećka Klarića.
Sudsko vijeće je zaključilo da je Đajić 1. novembra 1995. naredio naoružanim policajcima da, pod izgovorom obavljanja informativnog razgovora, dovedu Klarića u stanicu, gdje mu je rekao da mora napustiti stan i teritoriju Republike Srpske (RS) s obzirom da je po nacionalnosti Hrvat i da mu prijeti likvidacija.
“Kada je Klarić odbio da napusti stan, Đajić ga je udario pesnicom u lice, a Klarić je od udarca pao”, navodi se u presudi i dodaje da je optuženi Klarića odvezao do punkta na Kobiljači, gdje ga je predao vojniku koji ga je uputio kuda da se kreće pošto je područje bilo minirano.
Predsjedavajuća Sudskog vijeća Adisa Zahiragić je istaknula da se Đajić 2. novembra 1995. uselio u Klarićev stan i u njemu boravio do marta 1996. godine, ali nije utvrđeno da je on otuđio imovinu iz stana, što mu je optužnicom stavljeno na teret.
“Nesporno je da je optuženi koristio Klarićev stan, ali nije dokazano da je otuđio sve stvari iz tog stana”, kazala je Zahiragić.
Ona je rekla da je Đajiću izrečena kazna ispod zakonskog minimuma pošto je Vijeće ocijenilo olakšavajuće okolnosti za optuženog.
“Vijeće je cijenilo njegovo porodično stanje i korektno držanje tokom postupka. Sud je imao u vidu radnje koje su poduzimane, bez obzira što se radi o ratnom zločinu”, kazala je Zahiragić.
Đajić je pušten na slobodu nakon izricanja presude, a u kaznu će mu biti uračunato vrijeme provedno u pritvoru od decembra 2011. godine.
Na ovu presudu moguće je podnijeti žalbu Vrhovnom sudu FBiH, a oštećeni Srećko Klarić se upućuje na parnicu.
A.S.
