Lokalno pravosuđe – Đajić: Presuda 3. decembra
This post is also available in: English
Optužba je u završnim riječima zatražila od Kantonalnog suda da optuženog proglasi krivim i osudi po zakonu, dok je Odbrana zatražila da se Đajić oslobodi krivice ili da mu se izrekne kazna ispod zakonskog minimuma.
“Sudsko vijeće van svake razumne sumnje može zaključiti da je optuženi počinio radnje opisane u optužnici”, kazala je Aida Ćatović, tužiteljica Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.
Ćatović je istakla da je saslušanjem trojice svjedoka, iznošenjem nalaza i mišljenja dvojice vještaka te materijalnim dokazima potvrđeno da je Đajić kriv za zločine nad civilima počinjene na Ilidži.
“Svjedok Srećko Klarić je na upečatljiv način opisao događaj od 1. novembra 1995. godine, kada je potvrdio da je bio na Ilidži i da nije imao namjeru da napusti taj prostor”, rekla je Ćatović.
Kako je navedeno u optužnici, Đajić je 1. novembra 1995. naredio naoružanim policajcima da, pod izgovorom obavljanja informativnog razgovora, dovedu Klarića u stanicu, gdje mu je rekao da mora napustiti stan i teritoriju Republike Srpske (RS) s obzirom da je po nacionalnosti Hrvat.
U optužnici dalje stoji da kada je Klarić odbio da napusti stan, Đajić ga je udario pesnicom u lice. Oštećeni je od udarca pao, a policajci su ga nastavili udarati nogama i šakama po tijelu, nakon čega je sproveden do kontrolnog punkta Vojske Republike Srpske (VRS) na Kobiljači.
Prema optužnici, Đajić se 2. novembra 1995. uselio u Klarićev stan i u njemu boravio do marta 1996. godine. Prilikom napuštanja stana, kako je navedeno, Đajić je svu pokretnu imovinu, u vrijednosti od 317.000 KM, odvezao u nepoznatom pravcu.
Ćatović je naglasila da je vještak neuropsihijatrijske struke utvrdio da je kod Srećka Klarića došlo do posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), te da je vještak finansijske struke naveo da je vrijednost imovine iz Klarićevog stana 317. 582 KM. Tužiteljica Ćatović je kazala da je otežavajuća okolnost za optuženog to što je, kao inspektor, bio zadužen da pruža zaštitu civilima, dok je olakšavajuća okolnost to što nije ranije osuđivan.
Milenko Vojo Radović, branilac optuženog, u završnom izlaganju je istakao da 1. novembra 1995. nije bilo oružanih sukoba, te da stoga djelo za koje je Đajić optužen nije ratni zločin, već “radnja opšteg kriminaliteta”.
“Jedina moguća presuda je oslobađajuća. Tužilaštvo nije dokazalo da je Đajić otuđio imovinu. Sve i da je prisvojio imovinu, a nije, ne može se raditi o ratnom zločinu”, kazao je Radović.
On je dodao da, ukoliko Sudsko vijeće ipak utvrdi da je Đajić počinio radnje, kazna treba da bude ispod zakonskog minimuma zbog činjenice da je optuženi porodičan čovjek, pozitivna ličnost i da se korektno ponašao.
“Bez obzira na odluku Suda, predlažem da se optuženom ukine pritvor”, rekao je Radović.
Optuženi Đajić je kazao da je 337 dana u pritvoru, a da ničim nije povrijedio “porodicu Klarić”.
