This post is also available in: English
Tomić, koji je bio komandir čete i pomoćnik komandanta bataljona u Prvoj sarajevskoj brigadi VRS-a, izjavio je da vojska s Vraca nije napadala civile ni civilne objekte u Sarajevu. Naglasio je da nikada nije dobio ni izdao takvo naređenje.
Karadžić, bivši predsjednik RS-a i vrhovni komandant njene armije, optužen je za progon nesrpskog stanovništva širom BiH i teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem.
Tomić je kazao da je njegova jedinica, čiji su pripadnici bili većinom mještani, isključivo branila svoje naselje i “nikada nije otvarala vatru u dubinu Sarajeva”, već samo “na vojne ciljeve na liniji razdvajanja”.
On je potvrdio da je jednom prilikom za kopanje rovova i tranšeja na položajima njegove jedinice u Ozrenskoj ulici bila iskorištena grupa zarobljenih Bošnjaka iz zatvora u Kuli, koju je poslala viša komanda.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Katrina Gustafsson je svjedoka suočila sa tvrdnjom da su Bošnjaci bili protjerivani iz sarajevskih naselja pod srpskom kontrolom.
Tomić je negirao da je u njegovoj ulici bilo protjerivanja, dodavši da “pretpostavlja” da “negdje jeste bilo”, jednako kao i protjerivanja Srba iz četvrti koje su kontrolisale bošnjačke snage.
Potvrdio je, međutim, da su njegove “komšije i drugari” Bošnjaci i Hrvati, koji su bili “uznemireni i uplašeni”, napustili svoje domove u Ozrenskoj ulici i prešli preko Miljacke u grad, sugerišući da su to učinili da bi pobjegli od ratnih dejstava.
Uz tvrdnju da je svjedok na kraju rata 1995. tražio da se spriječi povratak Bošnjaka na Grbavicu – što je on negirao – tužiteljka Gustafsson je iz ratne bilježnice komandanta VRS-a Ratka Mladića citirala Tomićeve riječi da “narod na Grbavici želi da ostane ako se garantuje da Bošnjaci i njihova policija i vlast neće doći”.
Tomić je pojasnio da je tražio da se ne vraćaju “bošnjačka policija i vlast, da nas hapse i maltretiraju”, a ne “Bošnjaci koji su imali pravo da se vrate u svoje kuće”.
“Veliki broj Bošnjaka je cijeli rat proveo na Grbavici, a u ovo vrijeme je već bio potpisan Dayton, po kojem su Srbi morali da napuste Sarajevo. Ne vidim kako smo mi mogli da spriječimo njihov povratak. Znalo se kome šta pripada od Sarajeva – njima skoro sve, a nama gotovo ništa”, dodao je svjedok.
Upitan da li zna da je angažovanje ratnih zarobljenika za kopanje rovova protivno Ženevskim konvencijama, Tomić je odgovorio da je njihov rad bio “potpuno bezbjedan”, a da je “sam dolazak na liniju bio nesiguran” zbog izloženosti položaja vidiku sa obližnjih solitera na kojima je bila Armija BiH (ABiH).
Usprkos dokumentima koje mu je predočila tužiteljka, Tomić je negirao da je iz njegove jedinice pucano u gradske četvrti iza linije fronta.
“Nema svrhe ispaljivati granate po dubini dok vam je linija ugrožena. Niko razuman to ne bi činio”, kazao je svjedok.
Suđenje Karadžiću, koji je optužen za genocid počinjen u Srebrenici i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, biće nastavljeno 14. novembra.
R.M.
