This post is also available in: English
civile.
Predrag Trapara, koji je bio komandir jedne od četa Prve sarajevske motorizovane brigade VRS-a, i Slobodan Tuševljak, koji je u istoj brigadi komandovao jednim vodom, ponovili su iskaz prethodnih Karadžićevih svjedoka da su samo branili svoje položaje od napada bošnjačkih snaga iz Sarajeva.
Prema sažetku njihovih pisanih izjava, koje je Karadžić pročitao, Trapara i Tuševljak posvjedočili su da nikada nisu dobili naređenje, ni imali namjeru, da terorišu stanovništvo Sarajeva niti da izazivaju civilne žrtve. Nasuprot tome, Armija BiH (ABiH) je zloupotrebljavala civilne objekte otvarajući vatru iz njih.
Kao i prethodni svjedoci Odbrane, Trapara i Tuševljak tvrdili su da njihove jedinice, raspoređene duž puta Lukavica-Pale, nisu imale obučene snajperiste, te da stoga nisu mogle biti odgovorne za stradanja civila, koji su, po optužnici, bili na meti snajpera VRS-a.
Vjerodostojnost svjedoka Trapare tužilac Fergal Gaynor u unakrsnom ispitivanju nastojao je da naruši predočavajući da je svjedok u oktobru 1991. bio uhapšen dok je kamionom transportovao ogromne količine oružja i municije.
“Nisam znao da je bilo toliko, nisam municiju ni tovario niti joj prilazio”, odgovorio je svjedok. Upitan zašto je pristao da pomogne u prebacivanju oružja, rekao je da je “imao želju, jer je narod bio prestrašen, te da zaštiti sebe i familiju”.
Trapara je negirao da je njegova brigada imala “značajan broj snajperskih pušaka” sve dok mu tužilac nije iz dokumenta VRS-a naveo cijeli spisak tih pušaka, od kojih su neke bile opremljene i noćnim nišanima. “Mogu da govorim samo o mojoj i susjednoj četi”, kazao je zatim svjedok.
Traparin iskaz da je uvijek ka Sarajevu propuštao humanitarne konvoje, tužilac Gaynor pobijao je nizom naređenja Glavnog štaba VRS-a iz 1994. i 1995. godine da se ti konvoji zaustavljaju. Svjedok je odgovorio da takva naređenja nikada nije vidio i da se tim poslovima bavila “korpusna policija” na koju on “nije mogao uticati”. Dodao je da njegova četa “nikada nije zavrtala vodu” civilima u Sarajevu.
U svojoj izjavi, svjedok Tuševljak negirao je odgovornost njegove jedinice za dva snajperska napada na civile, koji su navedeni u optužnici, tvrdeći da se sa njenog položaja nisu mogla vidjeti mjesta na kojima su civili pogođeni.
Kako je u optužnici navedeno, 3. septembra 1993. u ulici Ivana Krndelja u centru Sarajeva jednim hicem su ranjene 35-godišnja Nađa Tarić i njena osmogodišnja kći Elma. Seid Solak, koji je tada imao 13 godina, ranjen je u stomak 22. jula 1994. u naselju Čengić Vila.
Nakon što mu je tužiteljica Caroline Edgerton pokazala slike sa tih mjesta, Tuševljak je dozvolio mogućnost da su se ona mogla vidjeti sa položaja susjednih četa VRS-a.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, te uzimanje međunarodnog osoblja za taoce.
