Lokalno pravosuđe – Brčko: Drhtanje od straha

Almir Kartal je ispričao da je zarobljen 8. maja 1992. godine i doveden u policijsku stanicu u Brčkom, gdje ga je, u jednoj od kancelarija, optužena verbalno maltretirala, a Goran Jelisić palicom i pesnicama udarao po glavi.
 
“Imao sam tada 16 godina i drhtao sam od straha. Sjećam se da je Monika u ruci imala pištolj. Glava mi je bila spuštena, a ona je rekla da je podignem i pogledam Gorana, koji me je udario palicom u glavu. Ponovo mi je rekla da dignem glavu, a on me je udario u lice. To se ponovilo nekoliko puta. Monika me tad nije udarala, ali mi je skinula sat s ruke i rekla da će me ujutro ubiti”, kazao je svjedok.
 
Prema riječima Kartala, dok je boravio u policijskoj stanici, čuo je “krike svog oca i amidže iz jedne od susjednih kancelarija”.

“Tu noć mi je Branko Gajić, jedan od prijeratnih brčanskih policajaca, pomogao da izađem iz policijske stanice. Nekoliko dana sam se krio u kući kod nene, a onda sam izašao iz Brčkog”, prisjetio se Kartal.

Monika Karan-Ilić se optužnicom u osam tačaka tereti da je 1992. godine, u logoru Luka i Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Brčkom, učestvovala u mučenju i nečovječnom postupanju prema zatočenim civilima.

Goran Jelisić je pred Haškim tribunalom 2001. priznao krivicu za zločine počinjene u Brčkom i osuđen je na 40 godina zatvora.

U nastavku suđenja, u korist Optužbe svjedočio je i Branko Gajić, koji je potvrdio da je pomogao Almiru Kartalu da izađe iz policijske zgrade u Brčkom. Gajić je pojasnio da je 8. maja 1992. godine došao na posao i tamo zatekao “nepoznate vojnike i osobe koje su dovodile i privodile neke ljude”.

“Kuharica mi je rekla da u jednoj od kancelarija ima neko dijete koje želi da me vidi. Otišao sam do te prostorije, a tu je bio dječak, koji mi je dao papirić na kojem je bilo moje ime i kazao mi je da mu je mama rekla da se u slučaju opasnosti obrati meni. Poznavao sam njegove roditelje i rekao sam mu da tokom noći iskoči kroz prozor toaleta, a ja sam ga vani dočekao i odvezao do kuće njegove nene”, rekao je Gajić.
 
Prema riječima svjedoka Gajića, Kartal nije imao “vidne povrede”, ali je bio preplašen.

Džafer Deronjić, treći svjedok Optužbe koji je iskaz dao na ovom suđenju, kazao je da je u logor Luka doveden iz brčanske bolnice početkom maja 1992. godine.
 
“U Luci sam zatekao veliki broj Bošnjaka i Hrvata, po kojima se vidjelo da su tu nasilno dovedeni. Moniku sam u Luci viđao često. Kada je ulazila u hangar, svi novopristigli zatvorenici su morali ustati, kako bi nas mogla pretresti i oduzeti ono što nađe. Nisam vidio da je optužena nekog maltretirala tu u hangaru, ali su mi drugi zatočenici pričali da ih je zajedno s još nekim vojnicima maltretirala”, dodao je Deronjić.

Nastavak suđenja zakazan je za 17. septembar.