This post is also available in: English
Zaštićeni svjedok S4 kazao je da je napad srpskih snaga na sarajevsko naselje Nahorevo počeo u junu 1992. godine, nakon čega je civilima Bošnjacima bilo naređeno da “ne izlaze iz kuća”.
“Jednog dana su nas megafonom pozvali da se predamo i odveli su nas na Nahorevska brda. Tu smo bili nekoliko sati, nakon čega su nas vratili kući. Kada smo silazili, vidjeli smo da pale bošnjačke kuće. Poslije toga dolazili su nam policajci iz Jagomira svaki dan u kuću da traže oružje. Rekli su da im je komandir Sara s Bjelava, a ja sam znao da je to Goran Sarić”, rekao je S4.
On je dodao da su Bošnjake iz Nahoreva sredinom juna 1992. srpski policajci pozvali do zgrade Mjesne zajednice, nakon čega je oko sto njih uhapšeno i kamionom prebačeno u Jagomir, gdje su zadržani.
“Oko 19. juna ušao je jedan policajac, prozvao nas 15 i rekao da ostanemo, dok su svi ostali pušteni u grad. Mi smo ostali trebali ići u Vogošću, ali došao je jedan stražar po imenu Boris i rekao da mu je Sara rekao da me može pustiti”, ispričao je S4.
Zaštićeni svjedok, koji je potom izašao na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH), naveo je da je nakon rata saznao da je grupa od desetak mještana Nahoreva ubijena na Skakavcu.
Sarić, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Srpskoj općini Centar, optužen je da je 19. juna 1992. godine naredio svim muškarcima naselja Nahorevo da dođu u Mjesnu zajednicu u tom naselju, odakle je oko 100 Bošnjaka odvedeno i zatvoreno u zgradu bolnice Jagomir.
Istog dana, kako je navedeno u optužnici, Sarić je naredio ostatku nesrpskog stanovništva da se preda, nakon čega je oko 200 žena, djece i staraca prisilno premješteno u Sarajevo.
Tužilaštvo BiH tereti Sarića i da je 21. juna 1992. vršio razdvajanje zatočenika u Jagomiru u tri grupe, tako što je u prvu grupu odvojio 60 zatočenika, koji su prisilno premješteni u Sarajevo, u drugu grupu 26 Bošnjaka, koji su prebačeni u logor Bunker u Vogošći, dok je u treću grupu odvojio 11 osoba, koje su kasnije ubijene na području Skakavca u Sarajevu.
Kasim Muharemović, drugi svjedok koji je dao iskaz u korist Državnog tužilaštva na ovom suđenju, kazao je da je 1992. godine živio u svojoj kući u Nahorevu sve dok megafonom nije pozvan, sa ostatkom bošnjačkom stanovništva, u zgradu Mjesne zajednice.
“Tu su nas navodno pitali da li ćemo ostati pod srpskom vlasti, ali to je već sve bilo odlučeno. Iz te zgrade su nas prebacili u Jagmori, gdje su nas sve uhapsili. Rekli su nam da moramo kaiše, dokumente, pertle i sav novac da ostavimo”, prisjetio se Muharemović.
On je dodao da je nekoliko dana kasnije u Jagomiru izvršena selekcija tako da je grupa od pedesetak ljudi puštena, dok je ostatak – među kojima je bio i on – trebala ići u Vogošću.
“Kada smo stali u kamion da idemo u Vogošću, bilo nas je previše i ja sam zamolio da mene puste, što mi je dozvoljeno. Nakon toga je još dvojicu i mene Goran Sarić odvezao do linije razgraničenja”, ispričao je svjedok Muharemović.
Suđenje Sariću će se nastaviti u petak, 31. augusta.
