This post is also available in:
dine.
“Pripadnici UN-a koje je optuženi uzeo za taoce nisu aktivno učestvovali u sukobu. Čak i da su bili borci, oni su izbačeni iz stroja kada su ih zarobile vojne i policijske snage po Karadžićevom naređenju i komandi. Imali su pravo na zaštitu po Ženevskoj konvenciji”, navelo je Tužilaštvo u podnesku.
Optuženi, kako se dodaje, ignoriše prijetnje kojima su pripadnici snaga Ujedinjenih nacija (UN) bili izloženi kada su pritvoreni na mjesta koja su bila potencijalne mete Sjeveroatlantskog vojnog saveza (NATO).
“Čak i ako je optuženi bio uvjeren da su pripadnici UN-a bili borci, morao je znati da oni nisu mogli da se brane nakon što su zarobljeni”, naglasio je tužilac Alan Tieger.
Karadžić je 26. jula u podnesku Apelacionom vijeću Haškog tribunala istakao da vojnici UN-a koje su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) zarobili 1995. godine nisu bili članovi “zaštićene grupe” s obzirom da su “aktivno učestvovali u sukobu”.
Karadžiću se optužnicom stavlja na teret da je naredio, planirao i pomagao uzimanje vojnih posmatrača UN-a za taoce 25. i 26. maja 1995. godine. Cilj uzimanja ovih osoba za taoce, kako stoji u optužnici, jeste sprečavanje vojnih udara snaga NATO-a na srpske položaje.
Sudsko vijeće koje sudi Karadžiću ranije je odbilo zahtjev optuženog za oslobađanje po ovoj tački optužnice, istaknuvši da su pripadnici UN-a bili članovi zaštićene grupe samim činom njihovog hapšenja. Međutim, ovo vijeće je dozvolilo da Karadžić podnese žalbu Apelacionom vijeću.
Optuženi je u žalbi istakao da pripadnici UN-a nisu bili taoci, već ratni zarobljenici, s obzirom da su, kako je rekao, “ušli u ratni sukob na stranu muslimana”.
Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, optužen je za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, počinjene u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine.
