This post is also available in: English
čine tokom rata u BiH.
Kako je na kraju današnje rasprave najavio predsjedavajući sudija O-Gon Kwon, Pretresno vijeće će odluku o Karadžićevom zahtjevu za oslobađanje objaviti 28. juna.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je u 11 tačaka za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, kao i uzimanje vojnika UN-a za taoce.
Pozivajući se na izjave svjedoka i materijalne dokaze, tužilac Alan Tieger istakao je da je Karadžić, kao neosporni politički lider Srba u BiH i vrhovni komandant vojske, želio i nastojao da silom stvori “etnički čistu državu” progonom stotina hiljada bošnjačkih i hrvatskih civila sa 70 odsto teritorije BiH, koju je on smatrao srpskom.
Tu namjeru je, po riječima tužioca, i ostvario do jeseni 1992. zločinima počinjenim u 20 opština – masovnim ubistvima, deportacijom, nezakonitim pritvaranjem i mučenjem – ispunjavajući prvi strateški cilj bosanskih Srba – odvajanje od druga dva naroda.
“Dokazano je da je u Srebrenici počinjen genocid i da je optuženi u njemu učestvovao kao vrhovni komandant srpskih oružanih snaga, s namjerom da Bošnjake uništi kao etničku grupu”, podvukao je tužilac.
Karadžićevo naređenje da se zauzme Srebrenica Tieger je nazvao “kulminacijom njegovih pokušaja da etnički očisti istočnu Bosnu”, koji su počeli još u jesen 1992. godine.
Odbacujući kao “laž” Karadžićevu tvrdnju da nije bio obaviješten o zbivanjima u Srebrenici, tužilac je naveo dokaze da je Karadžić dobijao redovne vojne izvještaje o operaciji.
“Karadžić je znao za prvi masakr nad 1.000 Bošnjaka u Zemljoradničkoj zadruzi u selu Kravica 13. jula 1995., zato što je njegov civilni povjerenik Miroslav Deronjić, s kojim se sreo sutradan, naredio da se tijela ubijenih pokopaju u masovnu grobnicu u selu Glogova”, naveo je Tieger.
Iste večeri, hiljade zarobljenih muslimanskih muškaraca bilo je prebačeno, kako je rekao tužilac, po Karadžićevom naređenju, iz Potočara i okoline u Bratunac, odakle su 14. jula odvedeni na stratišta u području Zvornika.
Po njegovim riječima, brojni dokazi pobijaju i tvrdnju optuženog da je bošnjačko stanovništvo Srebrenicu napustilo dobrovoljno. Podsjetio je da je Karadžić još u martu 1995. naredio Vojsci Republike Srpske (VRS) da za stanovništvo Srebrenice “stvori nepodnošljive uslove totalne nesigurnosti, bez nade u život i opstanak u enklavi”.
“Karadžić je pokušavao da prikrije masovno ubistvo i progon, a to čini i sada”, kazao je Tieger, dodavši da je čitav komandni lanac VRS-a znao da je naređeno strijeljanje zarobljenika.
Tužilac je ustvrdio da ima dovoljno dokaza i da je Karadžić, za kojeg je rekao da je opsjednut genocidom, odgovoran za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u još sedam bosanskih opština.
Tieger je naveo primjere Zvornika, gdje je sistematski ubijeno oko 2.000 bošnjačkih muškaraca, i logore kod Prijedora, poput Omarske, u kojoj je “ubijanje bilo rutina”, ili Trnopolja, iz kojeg je 200 zarobljenika odvedeno na planinu Vlašić i ubijeno u avgustu 1992. godine.
Tužilac je podsjetio i na obilje dokaza da je VRS pod Karadžićevom komandom duže od tri godine podvrgavala civile u Sarajevu “kampanji terora” neselektivnim granatiranjem i snajperisanjem.
“Dokazi pokazuju da je Karadžić upravljao tom kampanjom u svrhu ostvarenja svojih ciljeva, znajući za njene posljedice”, istakao je Tieger i dodao da napadi nisu imali nikakav vojni cilj.
R.M.
