This post is also available in: English
Ovako bi, nakon što se posljednja uputa o anonimizaciji sudskih presuda Suda BiH počne primjenjivati, mogla izgledati hipotetička presuda Radovanu Karadžiću, koji je, kao predsjednik i vrhovni komandant vojske i policije Republike Srpske, učestvovao u organizovanom zločinačkom poduhvatu sa Slobodanom Miloševićem i drugima koji su bili na pozicijama šefova vojske i policije Republike Srbije.
Niko ko bude pročitao gornju hipotetičku presudu neće moći dešifrovati gdje se tačno genocid desio i koje institucije su učestvovale u istom, a žrtve će napokon biti izbrisane kako iz historijskog, tako i iz sjećanja javnosti.
Uputa Suda BiH (u daljnjem tekstu Uputa) o “načinu anonimizacije sudskih odluka, audio/video zapisa ročišta i drugog informativnog sadržaja”, koja je izdata 21. marta ove godine, propisuje pravila anonimizacije.
Po toj Uputi (paragraf II), imena i prezimena svih uključenih će biti zamijenjena inicijalima ili inicijalima sa brojevima u slučaju da se radi o više osoba. Nazivi privatnih pravnih subjekata će biti zamijenjeni prvim slovom naziva kompanije, zajedno sa skraćenicom koja označava njihov pravni status (npr. “Klas, društvo s ograničenom odgovornošću” postaje “K d.o.o.”), dok će nazivi javnih institucija biti zamijenjeni generičkim nazivom institucije (npr. “Općina Srebrenica” postaje “Općina S”, dok “Ministarstvo pravde” postaje “Ministarstvo”).
Također, Pravilnik Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Pravilnik) o “ostvarivanju pristupa informacijama pod kontrolom suda i saradnji sa zajednicom” od 20. marta godine, de facto strogo ograničava pristup informacijama o ročištima online, u video ili audio obliku.
Pravilnik propisuje rokove i postupak za odlučivanje o zahtjevima za pravo pristupa informacijama od strane medija ili zainteresovanih strana. Odluka u gotovo svim slučajevima se donosi od strane suca koji predsjedava ročištem, odnosno od predsjedavajućeg suca u slučaju suđenja od strane sudskih vijeća, na način koji čak i teoretski čini pravilan prijenos informacija javnosti ili strankama nemogućim i nepravovremenim, te stoga rezultira neizravnom cenzurom.
Naprimjer, član 13. (3) Pravilnika omogućuje, u hitnim slučajevima, izdavanje audio i video zapisa dijelova suđenja od samo deset minuta materijala, nakon što je materijal koji je anonimiziran i uređen od strane predmetnog suca, odnosno predsjednika vijeća u slučaju sudskih vijeća.
Čudan primjer
Ipak, važno je napomenuti da anonimizacija nije potpuno nepoznata praksa među državama koje su članice Vijeća Evrope u slučajevima kada je to potrebno i Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (u daljnjem tekstu: Konvencija), u članu 6(1) prepoznaje da javnost i mediji mogu biti isključeni sa ročišta zbog specifičnih razloga.
Ipak, anonimizacija, kako što je naređena Uputom i Pravilnikom Suda BiH, čini se čudnim primjerom koji je u suprotnosti s praksom Evropskog suda za ljudska prava, posebno uzimajući u obzir da će se primijeniti na suđenja za ratne zločine, “etničko čišćenje” i genocid, kao najteže od svih masovnih zločina.
Ni Direktiva niti Pravilnik ne daju razloge za anonimiziranje koji su u skladu s iznimkama navedenim u članu 6(1). Umjesto toga, kao pravne osnove za Uputu i Pravilnik, Sud navodi član 11(g) Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH 49/09”, sa izmjenama i dopunama), koji reguliše odgovornosti predsjednika Suda i daje ovlasti predsjedniku Suda za rukovođenje radom zaposlenika Suda, citirajući kao dodatak član 1(3) Pravilnika o postupanju Suda, koji propisuje da predsjednik Suda može donijeti određene interne akte kojima se uređuju prava i dužnosti sudaca.
Prema medijskim izvorima, dodatno komplikovanje neodređenog legaliteta izdavanja kako Upute, tako i Pravilnika, djelomično je potaknuto Informacijom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV, kvazipravosudno tijelo koje reguliše rad svih sudova u Bosni i Hercegovini), koja je proslijeđena svim sudovima u BiH.
Informaci
