Mladić: Slavina terora u Sarajevu

ne.

Na posljednjem suđenju u Haškom tribunalu, tužioci su uvodnu riječ započeli govoreći o Elvedinu Pašiću. On je 1992. imao 14 godina i ostao je bez oca, koji je ubijen zajedno sa 150 muškaraca u selu Grabovica u općini Kotor-Varoš.

Ovo je samo jedan od primjera ubistava 1992., koja su nastavljena i kasnije, a koje je tužilac Dermot Groome naveo u uvodnoj riječi.

Tužilaštvo je istaklo kako je napad VRS-a počeo prije 20 godina i da se na određenim lokacijama u BiH podigao na nivo genocida.

“Prije četiri dana navršile su se dvije decenije od kada je Mladić postao glavni komandant Glavnog štaba VRS-a. Tog dana, Mladić je počeo da učestvuje u zločinačkom poduhvatu i provođenju zločinačkih ciljeva, te direktnom učešću u zločinima”, kazao je tužilac Groome.

Mladića optužnica po dvije tačke tereti za genocid – u Srebrenici te još nekoliko općina, kao i za progone u 16 općina, istrebljenje, deportacije, ubistva, nehumana djela, terorisanje stanovnika Sarajeva i uzimanje vojnika UNPROFOR-a za taoce.

Govoreći o 1.425 dana opsade Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperskim djelovanjem, tužilac je rekao da je Mladić “postavio obruč oko Sarajeva i kontrolisao ko će izići i ući u taj grad”.

“Od 1992. do 1996. godine ciljevi bosanskih Srba su bili da se podijeli Sarajevo i izvrši pritisak na bosansko rukovodstvo. Uskraćivana je hrana, voda, humanitarna pomoć… Sarajevo je bilo slavina terora koja se odvrtala i zavrtala”, kazao je Groome.

Prema njegovim riječima, Mladić je nabavljao i ispaljivao modificirane aviobombe, koje su “ozloglašene kao neprecizne”.

“Nema nikakve sumnje da je Mladić kontrolisao granatiranje Sarajeva. On je 1994. rekao da je više granata ispaljeno u sekundi nego do tada u cijelom ratu”, kazao je Groome.

Tužilac je naglasio da je ulica u Sarajevu, koja se prostire uz rijeku Miljacku, nazvana “alejom snajperista”. Jedan snajperista će na ovom suđenju, kako je naveo tužilac, potvrditi kako je imao naredbu da ubije sve što se kreće po Sarajevu.

“Nermin Divrić, koji je tada imao sedam godina, vraćao se sa majkom i sestrom kući. Snajper ga je pogodio i izazvao smrt. Njegova majka nije znala da joj je tada sinčić poginuo, već je mislila da se sagnuo zato što ga je tako učila da uradi kada zapuca”, ispričao je tužilac.

Mladić je, prema riječima Grooma, izjavio da je snajperskom vatrom ometao promet, te da uvijek “kada prolazi pored Sarajeva svrati i ubije nekoga usput”.
Tužilac se osvrnuo i na stradanje civila tokom granatiranja sarajevske tržnice.

“To je bio drugi put da tržnica postaje meta. Nije se znalo ko je ranjen, a ko je mrtav. Tužilaštvo će izvesti dokaze koji će dokazati prste Ratka Mladića u svakom od ovih zločina”, kazao je tužilac Groome.

Tužilaštvo u Haagu je tokom iznošenja uvodne riječi govorilo o šest strateških ciljeva rukovodstva bosanskih Srba koji su postavljeni prije maja 1992. godine, a koje je komandant Glavnog štaba VRS-a imao obavezu da realizira.

Strateški ciljevi bili su razdvajanje srpskog stanovništva od muslimana i Hrvata u BiH, uspostavljanje koridora Semberija – Krajina kako bi se uspostavila veza između Srba u zapadnom i istočnom dijelu BiH, uspostavljanje koridora u dolini Drine kako bi dio Bosne koji se nalazi desno od Srbije bio nacionalno čist, zatim povlačenje granice duž rijeke Une i Neretve, i to nasilnim putem i sprovođenjem etničkog čišćenja, te podjela Sarajeva i osiguranje da Srbi imaju izlaz na more.

“Nemojte da postavite ciljeve pa da propadnemo. Dugo sam razmišljao o ovim ciljevima i o njima sam raspravljao unutar najužeg kruga prijatelja”, citirane su riječi Mladića nakon što je dobio da realizuje strateške ciljeve.

Groome je govorio i o ulozi Jugoslovenske narodne armije (JNA), istaknuvši da se ona, unatoč načelima da štiti sve nacionalnosti, opredjelila na zaštitu samo “srpske strane”.

“JNA je dopustila da jedinice Željka Ražnatovića zvanog Arkan i ‘Tigrovi’ uđu u Bijeljinu i razbucaju grad”, kazao je Groome.

On je u uvodnoj riječi govorio i o “sistematskom silovanju žena i muškaraca”, naglasivši zatočeničke objekte kao što je Karamanova kuća, Srednjoškolski centar i Fiskulturna dvorana “Partizan” u Foči.

“Nisam ni pogledala ko je ušao ili izišao. Ubili su mi majku, brata i do toga dana me je silovalo više od njih 50. Samo sam čupala kosu i govorila: ‘O, šta nam ovo rade’”, citirao je tužilac dio iz iskaza R.M. koji će biti uvršten kao dokazni materijal.

Osvrćući se na logore i zatočeničke objekte, tužilac je kazao da su oni širom BiH služili za zatvaranje i zlostavljanje nesrpskog stanovništva.

“Mjesta velike patnje, zločini ubistva, silovanja… Ne bi mogle ni životinje da izdrže a kamoli ljudi”, kazao je tužilac navodeći logore poput Omarske, Trnopolja, Batkovića, Kule, osnovne škole u Kalinoviku, Sušice u Vlasenici, škole “Veljko Vlahović” u Rogatici i tako dalje.

“U Keratermu u sobi broj tri, u jednom trenutku je bilo zatvoreno 570 ljudi, bili su kao sardine. Od njihovog znoja su se orosili zidovi, a da bi dobili bilo šta, zatvorenici su lizali te zidove”, naveo je tužilac svjedočenje jednog od zatočenika iznoseći uvodnu riječ.

Tužilaštvo u Haagu smatra da će dokazati i uzimanje pripadnika mirovnih snaga za taoce od 26. maja do 19. juna 1995. godine. Groome je kazao da su Mladićeve snage uzele 200 mirovnjaka za taoce, a neki od njih su bili vezani, tučeni ili im je prijećeno.

Tužilaštvo će sa izlaganjem uvodne riječi nastaviti sutra, 17. maja, kada će govoriti o počinjenju genocida u Srebrenici.