This post is also available in: English
Kao posljednji, 195. svjedok Optužbe, KDZ-071 je opisao kako je preživio masakr u magacinu Zadruge u Kravici, u kojem su snage bosanskih Srba, prema optužnici, ubile 1.000 bošnjačkih zarobljenika 13. jula 1995. godine.
Karadžić, bivši vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, optužen je za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka koji su strijeljani u danima nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) 11. jula 1995. zauzela tu enklavu. Karadžić je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje međunarodnih vojnika za taoce.
KDZ-071 izjavio je da se – zajedno sa drugim muškarcima iz kolone koja je pokušala da se šumom probije iz obruča oko Srebrenice – predao srpskim vojnicima 13. jula. Na livadi u Sandićima, kazao je zaštićeni svjedok, obišao ih je Ratko Mladić.
“Pitao nas je znamo li ko je on. Onda nam je rekao da nije zgodno ratovati sa Srbima. Kazao je: ‘Porodice su vam evakuisane u Tuzlu, Kladanj, Živinice i vi ćete do kraja dana najvjerovatnije biti razmijenjeni. Niko vas neće tući. Velika je vrućina ovdje, bićete premješteni negdje gdje je hladnije’. Aplauz je bio i ‘hvala, druže generale’. Ohrabrio nas je lijepo”, ispričao je svjedok.
Bošnjaci su, prema svjedokovom iskazu, zatim pješice sprovedeni do magacina u Kravici, koji je već bio tako pun zarobljenika da “ni šibica nije mogla pasti”. “Kad je posljednji ušao, nije imao gdje sjesti, što mu je naredio stražar. Počelo je pucati odasvud. Digla se velika tama u skladištu, počela piska i vika. Ja sam legao u ćošak sa Salkom, kojeg je rafal presjekao preko pola. Skoro do večeri je pucalo. Poslije se cijelu noć čulo kako pričaju i smiju se”, posvjedočio je KDZ-071.
Ujutro, 14. jula, kako je rekao zaštićeni svjedok, srpski vojnici pitali su ima li ranjenika i pozvali su ih da izađu da bi bili prebačeni u bolnicu. “Neki su izašli i bili su pobijeni”, kazao je svjedok, koji je taj dan proveo skriven ispod tijela, dok su srpski vojnici odvlačili leševe ubijenih s drugog kraja magacina.
Tek iza ponoći, 15. jula, kada je nastala potpuna tišina, on se usudio da, sa još jednim preživjelim, izađe iz skladišta, a stražar ih je primijetio i pucao za njima. Uspjeli su da umaknu, a KDZ-071 se, kako je izjavio, skrivao po šumama do početka septembra.
Dok ga je Karadžić unakrsno ispitivao, svjedok je potvrdio da je, iako je bio u poodmakloj dobi, od 1992. bio pripadnik Armije BiH (ABiH).
Na pitanje optuženog zašto je 1995. vlastima u Tuzli rekao da je skladište u Kravici bilo prazno kada su zarobljenici tamo prebačeni, svjedok je negirao da je to ikada rekao, iako mu je ta izjava bila predočena u sudnici. Upitan da li je izjavio i da su pripadnici srpskih snaga na zarobljene pucali iz ručnih bacača, uzvratio je: “Nema iz čega nisu pucali, glavno je da su narod pobili”.
Suđenje Karadžiću biće uskoro nastavljeno ročištem na kojem će optuženi izložiti zahtjev za oslobađanje, zasnovan na tvrdnji da Tužilaštvo u svom dokaznom postupku nije dokazalo njegovu krivicu. Tužioci će na taj zahtjev odgovoriti u sudnici, a Sudsko vijeće će ubrzo zatim donijeti odluku.
Prvog svjedoka Odbrane, Karadžić će izvesti 16. oktobra, a do tada će pripremati svoju Odbranu, po odluci sudija.
