This post is also available in: English
ući i optužene.
Svjedok Borislav Piperac kazao je da se nakon pada Bukvika, sa još nekoliko mještana, sedam dana krio po šumi, te da su ih hrvatske jedinice zarobile u Poljacima. Nakon kraćeg ispitivanja, kako je dodao, prebačeni su u Bosansku Bijelu, a potom odvezeni u Gornji Rahić.
“Kod škole su nas postrojili i počeli udarati. Dok smo stajali, optuženi Galib Hadžić me je udario rukom u lice, a neko drugi me je udario kundakom od puške, i ja sam pao”, prisjetio se ovaj svjedok.
Uveče su, kako je dodao, on i još nekoliko zarobljenika srpske nacionalnosti izvedeni ispred škole, gdje ih je dočekala grupa naoružanih vojnika, koji su ih tukli kundacima, palicama, rukama i nogama, od čega mu je slomljeno rame.
“Nakon dva do tri dana, u hodniku ispred jedne učionice, pozvao me optuženi Nijaz Hodžić i više puta udario palicom i rukama, od čega sam pao”, kazao je Piperac, koji je, kako je naveo, nakon togao bio zatvoren u Zadružnom domu sa još oko 300 zarobljenika srpske nacionalnosti, a potom prebačen u zatvor u Tuzli.
Optužnica tereti Hadžića i Hodžića da su sudjelovali u mučenju i nečovječnom postupanju prema civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti s područja Bukvika (Brčko Distrikt) tokom 1992. i 1993. godine.
Kako je navedeno, Hadžić je bio inspektor kriminalističke policije u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Brčko, a Hodžić vojni policajac pri Hrvatskom vijeću obrane (HVO) te u to vrijeme obavljao i poslove osiguranja logora, odnosno sabirnih centara.
Svjedok Slobodan Pajić također je ispričao da je bio zarobljen i da je zajedno sa Pipercom dovezen u Gornji Rahić.
“Dok smo stajali u redu ispred škole, optuženi Galib Hadžić me je udario nekoliko puta pesnicom, a potom me je Nijaz Hodžić uveo u školsku salu, gdje me je udarao po licu. Počeo sam gubiti svijest”, prisjetio se Pajić.
Svjedok je dodao da je narednih dana više puta premlaćivan, ali da optuženi Hodžić i Hadžić više nisu u tome učestvovali.
Nastvak suđenja zakazan je za 26. april 2012.
