This post is also available in: English
“Branko Radenković je muž moje sestre i to da je zarobljen od pripadnika Armije BiH (ABiH) saznali smo tek nakon deset dana od zarobljavanja. Muž i ja smo ga ubrzo posjetili u toj vikendici u Maoči, u kojoj je bio pritvoren, i tad smo vrlo kratko razgovarali sa njim”, kazala je svjedokinja Muranović.
Prema iskazu svjedokinje, kada su došli do vikendice, u blizini nije bilo stražara, vrata su bila otvorena, a Radenković je bio sam.
“Kratko smo razgovarali oko uobičajnih stvari vezanih za porodicu, gdje se ko nalazi i kakva je situacija u Brčkom”, kazala je svjedokinja, istaknuvši da je došao stražar i prekinuo razgovor sa obrazloženjm da se mora ispoštovati procedura, odnosno prijaviti kod oficira u Vojnoj policiji.
Muranović je svjedočila na suđenju Nusretu Guši i Mirsadu Suljagiću, koji su optuženi da su, kao pripadnici 108. Motorizovane brigade Armije Republike BiH (ARBiH), 3. augusta 1994. godine u više navrata podvrgavali ispitivanju zarobljenog ratnog zarobljenika Branka Radenkovića, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), kako bi dobili informacije o vojnom položaju pripadnika VRS-a i ubistvima muslimana u Brčkom.
Prema optužnici, Gušo je bio pomoćnik komandira za moral u četi Vojne policije, a Suljagić referent bezbjednosti. Optuženi su, smatra Tužilaštvo u Brčko Distriktu, Radenkovića više puta izložili ponižavanju i fizičkom zlostavljanju, tako što su ga tukli nogama i palicama, te je više dana bio bez vode i uslova za higijenu.
Muranović je istakla da dok je razgovarala sa Radenkovićem, na njemu nije primijetila nikakve vidljive povrede, niti se on na nešto žalio, ali je zapazila da je rastresen.
“Nakon toga, moj muž ga je probao još jednom posjetiti i odnio mu duhana ali mu nisu dozvolili da ga vidi, a ubrzo zatim Branko je prebačen u zatvor u Tuzli. I tamo smo probali da ga posjetimo ali nisu nam dozvolili”, kazala je svjedokinja.
Nastavak suđenja u ovom slučaju zakazan je za 18. oktobar 2011. godine.
M.A.
