Gasal i ostali: Zaštita policije

Nedžad Hozić, nekadašnji zamjenik komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bugojno, izjavio je pred Državnim sudom kako je početkom 1992. godine policija u tom gradu postala “podređena vojsci u svakom smislu”, te da stoga nije mogla obavljati poslove.

“Tokom 1992. i 1993. smo, samo da bismo nešto radili, pisali krivične prijave i potom ih slali Državnoj i Vojnoj bezbjednosti, koje su nama rukovodile. Ministarstvo unutrašnjih poslova u Bugojnu nije moglo da vrši svoje zadatke jer je bilo opustošeno od ljudstva i materijala, vojska je uzela sve sebi”, pojasnio je svjedok.

Hozić je dodao da je do sukoba između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH (ABiH) u Bugojnu došlo u julu 1993. godine, a da je Senad Dautović postavljen na mjesto načelnika SJB-a u tom gradu “nešto ranije”.

Državno tužilaštvo tereti Dautovića s Nisvetom Gasalom, Musajbom Kukavicom i Enesom Hendžićem za niz zločina počinjenih nad Hrvatima zatočenim na području Bugojna tokom 1993. i 1994.

Dautović, bivši načelnik SJB-a Bugojno, i Handžić, nekadašnji pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade ABiH, optuženi su za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u Bugojnu, dok se Gasal i Kukavica terete za funkcionisanje logora “Iskra”, gdje su zatvorenici držani u nehumanim uslovima.

Svjedok Hozić je kazao da su pripadnici policije u Bugojnu, po naredbi optuženog Dautovića, “između jula i septembra 1993. godine” pisali različite krivične prijave, te da su se mnoge odnosile na “krivična djela vojnih policajaca ABiH”.

“Operativnim radom smo saznali da pripadnici ABiH čine nedjela kao što su maltretiranja, silovanja, ucjene, pljačke i pustošenja. Takvo stanje dovodi do nesigurnosti na terenu, a mi nismo imali mogućnosti da pružimo zaštitu”, dodao je.

Hozić je istakao kako je Dautović “učinio sve da pomogne Hrvatima u Bugojnu”, te da su policajci u tom gradu tokom 1993. i 1994. vršili patrole kroz hrvatska naselja, radi zaštite stanovništva.

Pero Barišić, drugi svjedok Dautovićeve Odbrane na ovom ročištu, ispričao je pred Sudskim vijećem kako su ga u julu 1993. godine vojnici ABiH odveli u Kulturno-sportski centar (KSC) u Bugojnu, gdje je zadržan nekoliko dana.

“Nakon par dana svi civili su pušteni kući. (…) Poslije sukoba policija je dolazila u Gaj. Nije nas mogla u potpunosti zaštititi, jer rat je rat a vojska je vojska, ali ipak jesmo bili zaštićeni”, kazao je Barišić.

Barišić je dodao da je od jula do septembra 1993. godine, na Dautovićevu molbu, radio u Komisiji za identifikaciju poginulih općine Bugojno.

Asim Balihodžić, također član Komisije za identifikaciju poginulih općine Bugojno i treći svjedok na ovom ročištu, rekao je da je tokom sukoba u tom gradu došlo do “stradanja velikog broja Bošnjaka”.

“Imamo podatke samo o onima koje smo našli, i njih je veliki broj, ali mnoge ljude su porodice same našle i pokopale”, dodao je Balihodžić, koji je svjedočio u korist Tužilaštva BiH u januaru 2009. godine.

Naredno ročište zakazano je za 1. decembar ove godine.

D.Dž.