Odbrane su se žalile na osuđujuću presudu kojom je šestorici bivših policajaca izrečena kazna od ukupno 246 godina zatvora za učešće u strijeljanju više od 1.000 muškaraca u selu Kravica, općina Bratunac, dok se Tužilaštvo žalilo na dio presude kojim je Milovan Matić, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), oslobođen odgovornosti za taj zločin.
Dragiša Živanović i Velibor Maksimović, koji su istom presudom također oslobođeni krivice, nisu prisustvovali ovom ročištu.
U julu 2008. godine Sud BiH je nepravosnažno osudio Milenka Trifunovića, Aleksandra Radovanovića i Branu Džinića na po 42 godine zatvora, Miloša Stupara, Slobodana Jakovljevića i Branislava Medana na po 40 godina, dok je Maksimovića, Živanovića i Matića oslobodio krivice da su 13. jula 1995. u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica učestvovali u strijeljanju muškaraca iz Srebrenice.
Svi optuženi osim Matića su, smatra Tužilaštvo, bili pripadnici Drugog odreda Specijalne policije, kojim je, prema navodima optužnice i prvostepene presude, komandovao Stupar.
Na sjednici Apelacionog vijeća žalbu je prvo iznijelo Tužilaštvo, ističući da je u dijelu prvostepene presude kojim se Matić oslobađa krivice pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te su načinjene povrede krivičnog postupka.
“Žalba je imala namjeru da ukaže na sve dokaze koji su izvedeni, a koji su implicirali mjesto, vrijeme, identitet i krivičnu odgovornost optuženog. Tužilaštvo traži da se presuda u ovom dijelu ukine i otvori novo suđenje povodom tog dijela”, kazao je tužilac Ibro Bulić.
Miloš Perić, Matićev branilac, kazao je kako smatra da je Sudsko vijeće “pravilno postupilo”, te da ova presuda nije “ishitrena, prenagla i prebrza odluka, već zakonita i ispravna”.
Iznoseći žalbu na presudu, Ozrenka Jakšić i Radivoje Lazarević, branioci Miloša Stupara, predložili su njeno ukidanje te održavanje ponovnog suđenja na kojem će izvoditi nove dokaze.
“Sama izreka presude je nejasna, nerazumljiva i kontradiktorna. Ne postoje dokazi da je Stupar bio komandant Drugog odreda. On nije imao efektivnu kontrolu, a znamo da je to suština komandne odgovornosti. Veliki broj svjedoka, ako ne i svi, rekli su da nisu naređenja dobivali od njega”, kazala je Jakšić.
Na povrede krivičnog postupka, krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i visinu kazne, žalio se i Boško Čegar, branilac Slobodana Jakovljevića, koji je istakao da je “prva pogrešno utvrđena činjenica o broju ubijenih u Kravici”.
“Operisalo se ciframa od 150 pa do 1.000, a Vijeće je uzelo najveću – preko 1.000”, kazao je Čegar, dodavši još i da mu nije jasno na osnovu kojih dokaza je Sudsko vijeće “zaključilo” da je Jakovljević imao “genocidnu namjeru”.
“U prvostepenoj presudi izostala je savjesna i brižna ocjena svih dokaza. Presuda se zadovoljava fragmentarnim iskazima svjedoka Tužilaštva, obilato koristeći utvrđene činjenice, na koje Odbrana nije imala pravo da se žali. Prvostepeni sud je povrijedio metodološki princip”, smatra Rade Golić, advokat Milenka Trifunovića.
Kao i prethodni branioci, i Golić je istakao da je Sudsko vijeće djelimično cijenilo iskaze svjedoka, čime je učinjena povreda odredbi krivičnog postupka, koje nalažu da se jednako cijene činjenice koje idu na štetu, ali i u korist optuženog.
“Vijeće nije uzelo u obzir dio iskaza S4, koji kaže da je neposredan povod za upotrebu oružja u Kravici bilo ubistvo policajca Krste Dragičevića i napad zarobljenika, što isključuje postojanje plana za pogubljenje zatvorenika. Napad na pripadnike obezbjeđenja i poziv na bjekstvo opravdavaju upotrebu oružja. Radi se o iznuđenoj reakciji bez ikakve diskriminatorne namjere”, kazao je Golić.
Odbrana Trifunovića također je predložila ukidanje prvostepene presude, te održavanje ponovnog suđenja na kojem će biti izveden niz novih dokaza.
Odbrane Džinića, Radovanovića i Medana svoje žalbe će iznijeti na narednom ročištu, 9. septembra 2009. godine.
