Ismet Muratagić i Safet Sadiković, svjedoci Tužilaštva, prisjetili su se kako su pripadnici policije i vojske tokom maja i juna 1992. godine odvodili muškarce iz sela s područja Krasulja, kao i učešća “pretpostavljenog Marka Adamovića” u pojedinim događajima.
Krajem maja 1992. godine, kako je kazao svjedok Sadiković, “srpska vojska” je iz Donjih Krasulja odvela 12 muškaraca, za koje su kasnije saznali da su zatočeni u logoru na Manjači. Pripadnici te vojske su 26. juna iste godine iz sela odveli i samog Sadikovića.
“Mene i Edina Sadikovića, koji je bio maloljetan, odveli su u zaselak Čarkići i predali Marku Adamoviću, koji nas je potom golfom odvezao u školu u Gornje Krasulje i predao izvjesnom Paniću. (…) Adamović me nije tukao jer je imao svoje ljude za to. On je bio pretpostavljeni u Donjim Krasuljama”, rekao je Sadiković.
Marko Adamović se, zajedno s Vinkom Kondićem i Boškom Lukićem, tereti za sudjelovanje u podstrekavanju na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine na području Ključa tokom 1991. i 1992. godine.
Sva trojica se terete da su s drugim osobama sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je plan bilo preuzimanje općine Ključ i njeno pripajanje Autonomnoj regiji Krajina i Republici srpskog naroda BiH.
Sadiković je nakon izvjesnog vremena prebačen u školu u Ključ, gdje je, kako je istakao, vođen na ispitivanja i fizički zlostavljan.
“Vojnik me je odveo izvjesnom Neđi Tepiću, koji je radio u policiji u Ključu, i on me je ispitivao. Kada su me vratili u salu u školi, doveli su i Muharema Delalića i Mirsada Jukića, koji su bili jako pretučeni i nedugo potom su umrli”, kazao je Sadiković.
Iz škole u Ključu, kako je ispričao Sadiković, u grupi sa 120 muškaraca autobusom je prebačen, ne preciziravši kada, u logor na Manjači, gdje ostaje šest mjeseci.
“Muškarci su tih mjeseci bježali u šume jer su ih odvodili ili ubijali. Niko mi nije rekao zašto sam zarobljen, ali sigurno jer sam bio musliman. Da nije Crveni križ ušao na Manjaču, vjerovatno ne bih ostao živ”, kazao je Sadiković.
U optužnici stoji da su 26. juna 1992. godine pripadnici vojske i policije izvršili napad na sela Ramići, Krasulje, Hripavci i Ošiljak, prilikom čega je ubijen najmanje 21 civil. Preživjeli muškarci, njih 90, potom su uhapšeni, ispitivani, fizički i psihički zlostavljani i, “nakon obrade od strane policije Vinka Kondića”, prebačeni na Manjaču.
Ismet Muratagić, drugi svjedok Tužilaštva, ispričao je da je, u strahu od policije, u grupi od oko 300 muškaraca iz Krasulja, ne preciziravši tačno kada, pokušao pobjeći na područje Bihaća. Pri pokušaju bijega je uhapšen i odveden u Staru Gradišku, te na Manjaču.
“Nas šest je zarobila 6. sanska brigada, koja nas je povezala i tukla. (…) Kad su nas iz Gradiške prebacili na Manjaču, ispitivao me je Tode Gajić iz policije u Ključu”, rekao je Muratagić.
Muratagić je 15. decembra 1992. iz Manjače prebačen u Batković kraj Bijeljine, odakle je pušten 20. februara 1993. godine.
Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 9. septembar 2009. godine.
