This post is also available in: English
“Otišli smo prvo u Kasabu, i tamo nije bilo problema. U Kravici smo morali da odaberemo majke koje će ići jer su nam jedan autobus dozvolili, a planirana su bila tri – iz Sarajeva, Srebrenice i Tuzle”, kazala je Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa”.
Tokom 12. i 13. jula 1995. godine, vojne i policijske snage Republike Srpske su zarobljavale muškarce iz Srebrenice te ih držale na livadi u Sandićima, općina Bratunac. U večernjim satima 13. jula, više od 1.000 njih je povedeno prema Zemljoradničkoj zadruzi Kravica, u istoimenom bratunačkom selu, gdje su strijeljani.
“Kad je zadnji čovjek ušao u magacin, počeo je rafal. Nit’ si znao ko puca, ni šta puca. Pucale su bombe i rafali. Legao sam na beton i čekao sudbinu. Vikali su ljudi da ih spasi neko, ali nije tu bilo humanosti ni pomoći. Ja nisam ni glasa dao”, kazao je – svjedočeći pred Sudom BiH – jedan od dvojice ljudi koji su preživjeli strijeljanje.
Kao dio obilježavanja 14. godišnjice genocida u Srebrenici, uz dženazu za više od 500 žrtava koje su ove godine ukopane u Potočarima, planirano je i održavanje vjerskog obreda i polaganje cvijeća ispred Zemljoradničke zadruge Kravica.
Kako je Subašić kazala za Justice Report, majkama nije dozvoljeno da priđu hangarima u Kravici u kojima je 13. jula 1995. godine ubijeno više od 1.000 muškaraca i dječaka.
“Nisu nam dozvolili da uđemo u hale gdje su ubijani. Tamo su našu djecu ubijali. Stavili su ogradu i katanac i mi nismo mogli prići, da poljubimo te krvave zidove. Osjećali smo se bespomoćno kao naša djeca prije 14 godina”, kazala je Justice Reportu Subašić.
Nekoliko dana prije obilježavanja godišnjice genocida, mještani Kravice srpske nacionalnosti su zatražili od vlasti Republike Srpske i BiH, kao i od međunarodne zajednice, da zabrane održavanje skupa u Kravici jer bi to “sigurno dovelo do velikog pogoršanja bezbjednosne situacije i, gotovo sigurno, do sukoba između mještana i učesnika skupa”, naveli su u pisanom saopćenju.
Subašić je pak napomenula da incidenata nije bilo, te da je bilo mještana koji su stajali “po brdima”, ali, kako pretpostavlja, nisu smjeli prići zbog policije.
“Jako je teško, samo u jednom autobusu imaju tri-četiri majke koje su izgubile po tri sina i muža – ostale su potpuno same, ali ipak su smogle snage, dostojanstveno idu i tako se i ponašaju. Mislim da mi majke, koje tragamo 14 godina za istinom i pravdom, još uvijek imamo svoje dostojanstvo. To nam najviše daje snagu da možemo da idemo dalje i živimo”, kazala je Subašić.
Za genocid u Srebrenici, odnosno za ubistva Bošnjaka 13. jula 1995. u Kravici, Sud BiH je nepravosnažno osudio sedmoricu bivših policajaca na ukupno 284 godine zatvora.
Pored Kravice i Kasabe, majke Srebrenice na današnji dan namjeravaju posjetiti i Karakaj, Kozluk, Branjevo i Pilicu, mjesta gdje su počinjeni masakri nakon pada Srebrenice.
