Gasal i ostali: Posjete logorima

Fra Janko Ljubos,katolički svećenik koji je tokom rata službovao u Bugojnu, svjedočio je, na suđenju za zločine počinjene tokom 1993. i 1994. godine u ovom gradu, o zatvaranju Hrvata i ulozi nekih od optuženih.

“Jednog dana, vojni policajac mi je rekao da me želi odvesti u Salon namještaja. Uveo me je u podrum, vidio sam drvene palete na kojima su zatvorenici ležali”, prisjetio se fra Ljubos, svjedok Tužilaštva BiH.

Tužilaštvo BiH tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine nad Hrvatima koji su bili zatočeni u garažama i logorima u Bugojnu. Zločini su počinjeni 1993. i 1994. godine, tokom sukoba između Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Gasal i Kukavica se terete kao odgovorni za funkcionisanje logora “Iskra”, dok se Enes Handžić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH, i Senad Dautović, bivši član objedinjene komande Armije BiH za Bugojno,terete za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.

Svjedok je tokom unakrsnog ispitivanja kazao da je jednom bio i na stadionu “Iskra”kako bi obišao tamošnje zatočenike.

“Mislim da je bio neki vjerski praznik i otišao sam da vidim šta je sa zatvorenicima. Nisam imao nikakvu propusnicu, a nije bila ni neka jaka kontrola. Ušao sam kod zatvorenika”, kazao je fra Ljubos.

Prema riječima ovog svjedoka, Crkva je, preko stražara i uprave u logoru “Iskra”,zatvorenicima “dala vojnu ćebad i drva kako bi naložili peći koje su dobili unekoj humanitarnoj akciji”.

Fra Ljubos je kazao da se stanje sa zatvorenicima u Bugojnu s vremenom popravljalo.U početku posjete nisu bile moguće, a poslije su ih dozvoljavali.

“Sestra Pavka je stalno išla u posjetu zatvorenicima. Tražila je dozvolu od Enesa Handžića da uđe. Nekada bi ušla i predala to što je donijela, a nekada bi to vraćala”, kazao je svjedok.

Svjedok je spomenuo i optuženog Musajba Kukavicu, naglasivši da je čuo od drugih ljudi “pozitivne stvari” o njegovom ponašanju u logoru.

Kao drugi svjedok Tužilaštva BiH saslušan je Ilija Dujmović, bivši zatočenik triju bugojanskih logora, koji je neposredno prije hapšenja bio pripadnik policije takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

“Dogovoreno je da se predaju svi iz hotela ‘Kaonik’. Pretresli su nas i zatvorili u Salon namještaja, gdje je bilo provociranja i zlostavljanja. U noći između 29. i 30. jula 1993. godine, pretučen sam i ja. Drugi zatvorenici su izbrojali da sam dobio 180 udaraca”, kazao je svjedok.

Istaknuo je da ne zna ko ga je udarao, ali je dodao da su to radili stražari.Tvrdi da mu nije ukazana lječnička pomoć, iako je bio “modar po cijelom tijelu”.

Iz Salona namještaja svjedok je prebačen u Gimnaziju, gdje je, zajedno s još nekim zatočenicima, zatvoren u podrum.

“Spavali smo na paletama, a ispod njih je bila voda. Mokrili smo u tu vodu…”,prisjetio se svjedok.

U oktobru 1993. godine, prebačen je na stadion “Iskra”, gdje je, kako je kazao,jedne noći toliko pretučen da je dobio krvarenje. Nije mogao reći ko ga je tukao, ali je kazao da mu je ovaj put pružena pomoć i da je oko mjesec dana bio u bolnici, a potom je vraćen u logor.

Za optuženog Gasala je rekao da nema “ništa loše reći”, naglašavajući da ga je jedne prilike u logoru pitao kako mu može pomoći. Međutim, dodao je, u oktobru prošle godine neko ga je zvao i tražio da svjedoči u odbranu Gasala i Kukavice,te mu navodno za to ponudio novac.

“Rekao sam”, kazao je svjedok, “da ću svjedočiti o svemu kako je bilo i da neželim da neko ispašta zbog nečijih tuđih grijeha.”

Nastavak suđenja zakazan je za 6. februar 2009. godine.