Gasal i ostali: Bugojanska komisija

Asim Balihodžić, svjedok Tužilaštva, nekadašnji policajac iz Bugojna, svjedočio je o radu Komisije za pronalaženje i identifikaciju nestalih i stradalih lica sa ove općine tokom 1993. godine. Kako je rekao, bio je član Komisije zajedno sa još četiri osobe.

Prema Balihodžićevom iskazu, Komisija je tokom 1993. godine identificirala tijela ukupno 104 Hrvata i 58 Bošnjaka na području Bugojna. On tvrdi da među žrtvama hrvatske nacionalnosti “nije bilo masakriranih tijela”.

Balihodžić je iskaz dao na suđenju Senadu Dautoviću, Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici i Enesu Handžiću, koji se terete za zločine nad civilima Hrvatima iz Bugojna.

Gasal i Kukavica se terete kao odgovorni za funkcionisanje logora “Iskra”, dok se Enes Handžić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH, i Senad Dautović, bivši član objedinjene komande Armije BiH za Bugojno, terete za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.

Svjedok je u sudnici rekao da je na njegovu sugestiju Senad Dautović pristao da se u “rad Komisije uključi i nekoliko Hrvata” koji su u to vrijeme bili zatočeni u Gimnaziji Bugojno i na stadionu “Iskra“.

“Predložio sam policajce koji su prije radili sa mnom – Milu Beharu, Ivicu Viskovića i jednog Rizu, oni su od tada stalno išli sa mnom. Nisam imao pismenog odobrenja, ali mi u Gimnaziji ili na stadionu nikada nisu pravili problem. Dolazio bih po njih i vraćao ih, niko me nikada nije zaustavio”, dodao je Balihodžić.

Tokom unakrsnog ispitivanja, odgovarajući na pitanja optuženog Gasala, svjedok je rekao da nikada od “trojice kolega” nije čuo nijednu lošu riječ o upravniku Gasalu i zatvoru na stadionu, dodavši da zna kako su zatvorenici “puštani na kupanje”.

Svjedok se prisjetio oca pokojnog Vlatka Kapetanovića, Ante, rekavši da je on svakodnevno dolazio tragajući za sinom koji je, tvrdio je, odveden iz Katoličkog školskog centra (KŠC) u Bugojnu.

Anto Kapetanović je iskaz dao 22. oktobra 2008. godine, kada je rekao da je na tijelu svog sina, kada je pronađeno, vidio “brojne posljedice tuče, poput rana i napuknute lobanje”.

“Leš Vlatka Kapetanovića bio je već u raspadu kada smo ga našli. Imao je dugu kosu, a dolje je nosio vojne hlače. Tijelo smo predali njegovom ocu, koji ga je sahranio. Koliko sam mogao vidjeti, nije bilo znakova mučenja”, kazao je svjedok.

Nastavak suđenja zakazan je za 21. januar 2009. godine.