Vuković i Tomić: Pucnjava na brdu

Svjedoci Tužilaštva BiH su identifikovali Radomira Vukovića i Zorana Tomića kao nekadašnje pripadnike Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, u kojem su i sami bili. Obojica svjedoka pak tvrde da ne znaju ništa o ubistvima civila u Kravici u julu 1995. godine.

Državno tužilaštvo tereti Vukovića i Tomića, bivše pripadnike Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, za učestvovanje u sprovođenju i ubistvu više od 1.000 muškaraca u hangaru u Kravici.

Slaviša Žugić i Mirko Ašćerić su rekli da se njihov odred “početkom jula 1995. godine” nalazio na ratištu kraj Sarajeva, odakle su poslani za Šekoviće.

“Tokom puta nazad, javili su nam da ćemo morati ići do Bratunca, te da ćemo raditi na obezbjeđenju puta Bratunac– Konjević Polje, ali nismo imali pojma da se nešto događa u Srebrenici”, kazao je Slaviša Žugić, prvi svjedok Tužilaštva.

Po dolasku u Bratunac, pojasnio je Žugić, prvi zadatak koji su obavili bio je pretres bošnjačkih sela u blizini Potočara.

“Došla je naredba da vršimo pretres muslimanskog sela, te da ukoliko nađemo nekoga, da ga sprovedemo do Potočara, gdje je bila komanda UN-a. Nismo nikoga zatekli, tako da nismo ni bili u Potočarima, niti sam saznao ko su ljudi koje drže tamo”, dodao je Žugić.

Nakon okončanja pretresa sela u blizini Potočara, prema iskazu svjedoka, jedinica je prebačena na autoput Bratunac – Konjević Polje, gdje su “obezbjeđivali odvijanje saobraćaja”.

“Radili smo na tome da nesmetano prolaze autobusi i kamioni, u kojima smo viđali ljude iz Srebrenice. Nismo nikoga zaustavljali, ja sam samo viđao žene i djecu, ne znam je li bilo muškaraca”, kazao je Žugić.

Žugić je u sudnici rekao da je “čuo za muslimanske vojnike koji se nalaze u šumi iznad puta”, međutim on nikoga od te vojske nije vidio, te je dodao da jedinica Specijalne policije Šekovići “nije učestvovala u njihovom zarobljavanju i sprovođenju”.

“O nekim ubistvima ne znam ništa,tek kasnije, nakon desetak dana, čuo sam da je pobijeno oko hiljadu ljudi u nekoj zadruzi. Ali to sam čuo samo preko medija i radija. Nisam znao zato, a nisam ni vidio niti čuo ništa dok sam bio na položaju na cesti”, pojasnio je Žugić.

Mirko Ašćerić je kazao da “nikada nije učestvovao u pretresu sela” u blizini Srebrenice.

“Obezbjeđivali smo putnu komunikaciju koja je morala biti slobodna. Tek smo tog dana, po dolasku,saznali da će se tu kretati autobusi i kamioni koji su prevozili muslimane iz Srebrenice ka Kladnju. Radili smo samo radi obezbjeđenja, a ne da bi neko zaustavio te autobuse, što se nije desilo”, rekao je Ašćerić.

Ašćerić je također kazao da mu nije poznato da su neki pripadnici Drugog odreda zarobili Bošnjake koji su se kretali tim putem, niti da išta zna o stradanju Bošnjaka u Kravici.

“Tog dana na cesti, čuo sam pucnjavu na brdu iznad i rekli su nam da su se muslimani međusobno pobili zbog toga što se dio njih želio predati, a dio nije. Međutim, to je jedina pucnjava koju sam čuo, a tek mnogo kasnije sam čuo za neka ubistva muslimana u Kravici”,zaključio je Ašćerić.

Nastavak suđenja zakazan je za 3.februar 2009. godine, kada će iskaz dati zaštićeni svjedok Tužilaštva pod pseudonimom D5.