Gasal i ostali: Prozivke u logoru

Jozo Tomas i Ozren Gvozdenović, koji su iskaz dali na suđenju Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici, Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću, opisali su teške uslove zatočeništva u logorima na području općine Bugojno. Obojica su imenovala Kukavicu kao osobu koja ih je svakodnevno “prozivala” dok su boravili u logoru na stadionu “Iskra”.

Tužilaštvo BiH smatra Gasala i Kukavicu, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bugojno, odgovornim za “podstrekavanje i pomaganje” nečovječnog postupanja prema zatvorenicima u logoru na stadionu Nogometnog kluba “Iskra” u Bugojnu. Prema navodima optužnice, Gasal je bio upravnik logora, a Kukavica komandir obezbjeđenja.

Handžića i Dautovića, bivše pripadnike Armije BiH, optužnica između ostalog tereti za odvođenje civila Hrvata u logore, njihovo zlostavljanje, prisiljavanje na prinudni rad, te ubistva i mučenja.

Svjedok Jozo Tomas je ispričao kako je, nepreciziravši kada, zarobljen u svojoj kući, te odveden u Kulturno-sportski centar (KSC) Bugojno.

“Tu su me slomili. Do nesvijesti su me tukli, vodili me bosog po staklu i tjerali da skupljam staklo rukama”, ispričao je ovaj svjedok.

On tvrdi da je iz KSC-a odveden u Salon namještaja u Bugojnu, te u Osnovnu školu “Vojin Paleksić”, da bi na kraju, “nekad u augustu”, bio doveden na stadion “Iskra”.

“Tu je bilo natrpano, teško je bilo i leći… Odvođen sam na radove često. Ujutro bi bila prozivka koju su vršili istražari i zapovjednici. Sjećam se da je Kukavica prozivao. Njega znam najbolje, jer me je on izvodio na rad kada sam išao da skidam crijep sa kuće jednog Hrvata”, kazao je Tomas, te dodao da ne zna kako se Kukavica zove.

“Kukavica su ga zvali, ne znam mu ime i ne želim da znam. Volio bih da mu ni prezime ne znam”, rekao je svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja Tomas je još rekao da je pušten sa stadiona “nekad u 11. ili 12. mjesecu”, te kako je od drugih zatvorenika čuo da je upravnik bio Gasal.

Govoreći o uslovima na stadionu, istakao je da je hrana “bila užasna”, te da su im nekada stražari ulijevali naftu uobroke.

Ozren Gvozdenović, nekadašnji bugojanski policajac, ispričao je kako se sa drugim policajcima – vojnim i civilnim – predao pripadnicima Armije BiH, ne navodeći datum.

“Nakon predaje otišli smo u Salon namještaja u podrum. Bila je voda do gležnja, mrak, rupa… Nismo imali gdje ni leći, ni sjesti. U tu vodu smo vršili i nuždu. Tada nisam izvođen na saslušanje, ali sam izvođen na premlaćivanje. Brigadna policija koja nas je čuvala izvodila me navečer i tukla gumenom palicom, da samo masnice ostaju, i po glavi, samo kada je dignem da vidim ko me tuče. Znali su kako treba tući”, istakao je Gvozdenović.

Nakon nekoliko dana provedenih u Salonu namještaja, tvrdi svjedok, prebačen je u školu “Vojin Paleksić”, gdje je također bio izložen fizičkom zlostavljanju, a potom je odveden na stadion “Iskra”.

“Bili smo u prostorijama ispod tribina. Tu su bili bolji uslovi nego u Salonu namještaja. Ujutro smo imali prozivke, zapovjednik je bio Kukavica”, prisjetio se Gvozdenović.

Suđenje se nastavlja 17. decembra 2008. godine, kada će Tužilaštvo saslušati nova tri svjedoka.