Gasal i ostali: Tuča i maltretiranje

Zrinko Alvir, bivši pripadnik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ispričao je da se u julu 1993. godine predao snagama Armije BiH, nakon čega je prevezen u prostorije Salona namještaja, gdje je više puta izvođen na “tuču i maltretiranje”.

“Nekoliko puta smo dobili sitne batine, do jednog dana kada su nas užasno pretukli. To je bila katastrofa, od koljena do ramena sve mi je bilo crno od modrica. Jedan od mojih saboraca, Mladen Havranek, podlegao je ranama”, kazao je Alvir.

Tužilaštvo tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine nad civilima Hrvatima koji su tokom 1993. i 1994. godine bili zatočeni u logorima u Bugojnu, Salonu namještaja “Slavonija DI” i stadionu “Iskra”.

Enes Handžić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH, i Senad Dautović, bivši član objedinjene komande Armije BiH za Bugojno, terete se za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u Bugojnu, dok se Gasal i Kukavica terete kao odgovorni za funkcionisanje logora “Iskra”.

Nakon smrti vojnika Havraneka, objasnio je svjedok, svi povrijeđeni su prebačeni u Dom zdravlja Bugojno, gdje su proveli “desetak dana”, nakon čega su odvezeni na stadion u Bugojnu.

“Na stadionu sam ostao 10 do 15 dana. Poznavao sam neke čuvare tamo, ali nikada me nisu maltretirali, i nemam ništa protiv njih”, kazao je Alvir, te dodao da optužene Gasala i Kukavicu nije viđao u logoru.

Svjedok je, kako je ispričao, uspio pobjeći 20. septembra 1993. godine, kada je iz logora odveden na prinudni rad na “prvu liniju bojišnice sa HVO-om na Pajić polju”.

Nastavak suđenja je 1. oktobra 2008. godine.