Tri nevladine organizacije (NVO) iz glavnih gradova triju država nastalih nakon raspada Jugoslavije – Documenta iz Zagreba, Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC) iz Sarajeva i Fond za humanitarno pravo (FHP) iz Beograda – pokrenule su inicijativu za uspostavu jedinstvene komisije za utvrđivanje činjenica o dešavanjima u toku ratova na ovim prostorima.
Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji prikupljala bi podatke do kojih su došli različiti NVO-i i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), te bi djelovala kao forum u okviru kojega bi žrtve mogle govoriti o onome što su preživjele.
Cilj inicijative jeste osigurati da u radu komisije i odobravanju njenih zaključaka sudjeluju sve strane koje su učestvovale u sukobima devedesetih godina prošloga vijeka.
Mirsad Tokača, predsjednik IDC-a, kaže kako bi ta nova komisija predstavljala “odgovor na šutnju i nekažnjivost”, te bi “podigla svijest o diskriminaciji žrtava i govorila istinu o zločinima koji su ovdje počinjeni”.
Međutim, neki međunarodni stručnjaci i aktivisti NVO sektora iz Bosne i Hercegovine (BiH) izražavaju sumnju, opisujući inicijativu kao “nepraktičnu” s obzirom na nizak nivo interesa koji su vlade u regionu pokazale do sada te njihovu slabu međusobnu saradnju.
“Regionalni pristup, realno, nema budućnosti”, kaže Neil Kritz iz Mirovnog instituta Sjedinjenih Američkih Država i dodaje da “ne postoji politička volja”.
Organizacije žrtava iz BiH se također plaše da ova inicijativa neće postići nikakve značajne rezultate, iako se svi uglavnom slažu da je važno pokušati “doći do zajedničke istine”.
Raniji neuspjeli pokušaji
U ratovima od 1991. do 1995. te od 1998. do 2000. godine stradalo je više od 120.000 ljudi, dok se oko 17.000 njih još uvijek smatra nestalim, odnosno njihova sudbina je nepoznata.
Međunarodni sudovi te lokalni sudovi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji još uvijek procesuiraju osobe za koje se smatra da su počinile ili podsticale gnusne zločine tokom tih sukoba.
Pored toga, NVO-i provode i druge aktivnosti na utvrđivanju istine o zločinima, te su učestvovali u pokušajima uspostavljanja komisija za istinu na državnom ili lokalnim nivoima, koji nisu imali konkretne rezultate.
Državna komisija za istinu uspostavljena 2001. u Srbiji, s ciljem istraživanja ratnih zločina počinjenih u Sloveniji, BiH, Hrvatskoj i na Kosovu, rasformirana je nakon dvije godine a da nije dala mnogo rezultata.
U BiH su bila tri pokušaja uspostave državne komisije za istinu – 1997., 2005. i 2006. godine. I u ovom slučaju jedini rezultat bile su diskusije i okrugli stolovi.
Istovremeno, u BiH su formirane komisije za područje Srebrenice i Sarajeva. Ured Visokog predstavnika (OHR) izvršio je snažan pritisak na Republiku Srpsku (RS) kako bi se osnovala srebrenička komisija i realizirali njeni ciljevi.
Kada je riječ o Sarajevu, politički sukob među članovima i nesuglasice u vezi s mandatom komisije spriječili su njen rad.
“Svaka osoba na Balkanu vjeruje kako zna pravu verziju historije, i to jedio problema”, kaže Kritz i ističe da je društvima potrebno da “čuju jedinstvenu i potvrđenu verziju priče”.
Pobornici novoga prijedloga IDC-a, Documente i FHP-a se nadaju da bi regionalna komisija mogla prerasti uobičajene unutrašnje sukobe i nametnuti se kao autoritet, bez obzira na političke ili društvene granice.
“Želimo (…) učiniti da ljudi prihvate činjenice o zločinima počinjenim nad ‘drugim ljudima’. Proces pričanja istine se nikada ne završava i bavit ćemo se njime još decenijama – ako budemo prikupili dokumente, koji su najvažnija stvar u svemu tome”, kaže Tokača.
Inicijativa triju NVO-a seže u 2006. godinu i od tada je održano više od deset regionalnih i državnih konsultacija sa umjetnicima, novinarima, mladim ljudima, bivšim borcima i udruženjima žrtava.
U oktobru ove godine planiraju u Prištini (Kosovo) održati četvrti regionalni forum sa udruženjima žrtava. Na tom će forumu ponovo biti govora o komisiji za istinu i njenoj važnosti za region, te daljnjem razvoju cijele ideje.
“Regionalna komisija će stvoriti javni prostor gdje će se čuti glas žrtava i ona će pomoći utvrđivanju činjenica o zločinima počinjenim tokom rata”, kaže Vesna Terselić iz Documente.
Pojedina udruženja koja okupljaju žrtve podržavaju ovu inicijativu, a među njima je Edin Ramulić, biši zatočenik logora Omarska, koji danas radi u udruženju Izvor u Prijedoru.
Ramulić kaže kako žrtve trebaju komisiju koja će biti sposobna “dati činjenice o zločinima počinjenim na svim stranama”.
“Smatramo da je neophodna regionalna osvještenost o ratnim zločinima, a ukoliko je nemamo onda ni žrtve neće biti prihvaćene na tom niovu”, smatra Nataša Kandić, direktorica FHP.
Dorothée Marotine iz Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu slaže se s njegovim mišljenjem i dodaje da je “najvažniji element komisije za istinu činjenica da ona daje prostor da se čuje glas žrtava i počinilaca zločina”.
Marotine tvrdi kako je među običnim ljudima na ovim prostorima primijetila “porast interesa” za uspostavu regionalne komisije, te ističe da bi se na taj način mogao sagledati “širi kontekst i pokušati objasniti uzroke i posljedice počinjenih prekršaja”.
Spremnost vlasti
U junu ove godine Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) organizirao je sastanak u okolici Sarajeva na kome je učestvovalo oko 200 predstavnika civilnog društva i vladajućih struktura u BiH, koji su razgovarali o dugoročnoj strategiji za suočavanje s prošlošću.
John Furnari iz UNDP-a, koji je učestvovao na ovom sastanku, prisjeća se kako je “bilo dosta diskusije” o ideji u vezi sa osnivanjem komisije za istinu, ali ističe da je “malo dokaza” da su vlasti u BiH svjesne te inicijative.
Kritz, koji je bio uključen u ranije projekte čiji je cilj bilo osnivanje komisije za istinu u BiH, dalje dodaje kako “bi organizacije civilnog društva trebale predvoditi inicijativu za formiranje komisije, s obzirom da vlasti nisu spremne za to”.
Pritužbe na nezainteresiranost vlasti za ovo pitanje čine se opravdanima. Iako je Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, 2007. godine izrazio podršku eventualnom osnivanju komisije za istinu, smatrajući je dobrim mehanizmom za suočavanje s prošlošću i postizanje “istinskog pomirenja”, njegovi suradnici su za Justice Report kazali da “u ovome momentu” predsjedavajući ne želi komentirati ovu konkretnu regionalnu inicijativu.
Stručnjaci strahuju kako bi ovaj primjetni nedostatak interesa među predstavnicima vlasti, kao i nedostatak želje regionalnih vlada za međusobnom suradnjom, mogao spriječiti ostvarenje ideje o osnivanju regionalne komisije za utvrđivanje činjenica.
“Mora se postići politički konsenzus”, primjećuje dr. Edina Bećirević, profesorica na Kriminalističkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja bivših logoraša BiH, dijeli njeno mišljenje i ističe da regionalna komisija “ne može funkcionirati bez podrške vladajućih struktura”.
Bez podrške vlada, nova će regionalna komisija “imati mnogo trnovitiji put do uspjeha”, tvrdi Furnari.
Pored očigledne nezainteresiranosti vlada, stručnjaci primjećuju da nedostatak internog konsenzusa unutar društva predstavlja još jednu prepreku.
“Teško je očekivati da će jedna regionalna komisija moći funkcionirati dok se, istovremeno, čak ni pripadnici istog naroda ne mogu međusobno dogovoriti”, kaže Jakob Finci, predsjednik Udruženja za istinu i pomirenje, navodeći kako su već postojali neuspjeli pokušaji za formiranje državnih komisija za istinu u BiH.
Stranačka politička situacija, kao i podijeljena javnost, znači kako će pobornici uspostavljanja regionalne komisije za istinu “zaista biti pred velikim izazovom pokušavajući dobiti zvanično odobrenje vlasti za njenu uspostavu”, kaže Kritz.
I dok vlada atmosfera nesigurnosti u vezi sa podrškom državnih struktura po ovom pitanju, nevladin sektor se trudi pridobiti podršku javnosti. Tri NVO-a koja stoje iza ideje o regionalnoj komisiji za istinu pokušavaju prikupiti milion potpisa iz cijele bivše Jugoslavije u znak podrške ovoj njihovoj inicijativi.
“Želimo pridobiti podršku javnosti i, ukoliko u tome uspijemo, pokušat ćemo uvjeriti vlasti da uspostave ovu komisiju”, objašnjava Tokača.
Iako je pesimističan kada govori o izgledima za pridobijanje podrške vladajućih struktura, Tokača tvrdi kako će tri nevladine organizacije nastaviti raditi na ovoj inicijativi, bez obzira da li će zadobiti tu podršku ili ne.
“Bilo bi divno kada bi naša komisija pridobila institucionalnu podršku i postala više formalna, ali to je dug proces, a ove tri organizacije će raditi i bez njihove podrške”, tvrdi Tokača.
Aida Alić je novinarka BIRN – Justice Report-a. [email protected]. Conor Gaffney je student iz SAD trenutno na praksi u BIRN – Justice Report.
