Članak

Nikačević: Svjedoci pod pritiskom

13. Maja 2008.00:00
Tužilaštvo najavilo da će sve svjedoke saslušati uz mjere zaštite jer je navodno porodica optuženog na njih vršila pritisak.

This post is also available in: English

Iako je na statusnoj konferenciji Tužilaštvo najavilo da će od devet predloženih samo tri svjedoka tražiti mjere zaštite, tužilac Behaija Krnjić je istakao kako pretpostavlja da će to tražiti svi svjedoci, nakon što su navodno na njih “vršili pritisak” članovi porodice optuženog Miodraga Nikačevića.

Tužilaštvo smatra da je Nikačević u aprilu i julu 1992. godine, uniformisan i naoružan silovao dvije žene iz Foče. Također mu se na teret stavlja da je jednu osobu odveo u Kazneno-popravni dom Foča, gdje je kasnije i ubijena.

“Posljednjih nekoliko dana svi svjedoci su bili izloženi jakim pritiscima od supruge i familije optuženog, koji su ih zvali i tražili da mijenjaju iskaze. Svjedoci su uznemireni i u velikom strahu”, rekao je Krnjić.

Odbrana se nije protivila prijedlogu za određivanje mjera zaštite za svjedoke, ali je od Tužilaštva tražila da joj dostavi podatke o navodnom utjecaju na svjedoke.

O detaljima u vezi s tim ko je i na koji način vršio pritisak na svjedoke raspravljalo se na zatvorenoj sjednici, uz prisustvo svjedokinje čiji lični podaci su poznati javnosti, ali se na zahtjev Sudskog vijeća ne smiju objaviti.

Ova svjedokinja je ispričala kako ju je 11. ili 12. aprila 1992. godine, iz stana komšinice kod koje se krila sa kćerkom, Miodrag Nikačević odveo u njen stan pod izgovorom da joj želi “sačuvati tehniku” od paravojnih formacija koje su pljačkale stanove u Foči.

“Davala sam mu ključ da ide sam, ali nije htio. Ne sluteći nikavo zlo, krenula sam s njim. U stanu me je odmah uhvatio i shvatila sam da ga zanimam ja, a ne tehnika. Uvukao me je u kupatilo, skinuo i silovao. Molila sam, strepila, strepila… Ne može to niko shvatiti, to se ne može objasniti”, ispričala je svjedokinja, koja je rekla da joj je iz viđenja bilo poznato da je optuženi bio policajac.

Nakon toga, tvrdi ona, nije više znala šta se dešavalo, samo se sjeća da se vratila kod komšinice, gdje “od sramote” nikome ništa nije mogla reći.

“To je poniženje stravično”, rekla je ova svjedokinja, dodavši da se i danas stidi onoga što joj se desilo.

Svjedokinja je ispričala da ju je, uz intervenciju prijatelja iz Foče, upravo Nikačević odvezao u Crnu Goru, odakle je prebačena u Trebinje. U Foču se, kako je rekla, ponovo vratila 13. maja, gdje je ostala do 13. augusta 1992. godine.

“Do 13. augusta nisam imala mira, nije bilo dana da nisu dolazili na vrata da me maltretiraju i vode. Na sve načine sam krila kćerku. Samo mi je bilo stalo da nju sačuvam, a mene su ubili 1992. godine. Sve u meni…”, ispričala je svjedokinja, dodavši da joj je u stan, između ostalih, dolazio i Miodrag Nikačević, ali nikada je ponovo nije silovao, jer, smatra ona, “nije imao priliku”.

Ona je dalje Sudskom vijeću i to kako zna da je Nikačević u julu 1992. godine silovao kćerku njene komšinice, jer joj je djevojka to sama rekla.

“Bila je izuzetno lijepa djevojka. Nakon toga se ošišala, da kazni sebe za to što joj se desilo, da ne bude lijepa”, rekla je svjedokinja, dodavši kako je nakon silovanja ova djevojka ostala u drugom stanju, te je po izlasku iz Foče prekinula trudnoću.

Suđenje se nastavlja 20. maja 2008. godine, kada će biti saslušane dvije svjedokinje Tužilaštva.

This post is also available in: English