Članak

Kurtović: Lažni napad

10. Aprila 2008.00:00
Bivši saborci pružili Zijadu Kurtoviću alibi za prve dane oktobra 1993. godine.

This post is also available in: English

Trojica bivših saboraca Zijada Kurtovića, ujedno i posljednji svjedoci njegove Odbrane, tvrde da je početkom oktobra 1993. godine optuženi bio u borbenim akcijama, a potom u Mostaru.

Tužilaštvo tereti Kurtovića da je, kao komandant voda Vojne policije Samostalnog bataljona Drežnica pri Armiji BiH, učestvovao u zatvaranju, mučenju, premlaćivanju, odvođenju na prisilne radove i živi štit, te prisiljavanju na seksualne odnose muškaraca zarobljenih u katoličkoj Crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici, općina Mostar.

Svi zločini, navedeni u 11 tačaka optužnice, počinjeni su u oktobru 1993. godine.

Amir Hadžić, bivši pripadnik Drežničkog bataljona, tvrdi da je zajedno sa Zijadom Kurtovićem bio u “fizičkom obezbjeđenju komande”. U sudnici se prisjetio kako je 6. oktobra 1993. godine sa Ramizom Macićem i optuženim otišao u Bijelo Polje, općina Mostar, u “nabavku hrane i cigara”.

“Sjećam se tog datuma jer je 4. i 5. bila akcija na Vrdima, u kojoj je učestvovao i Zijo. Po povratku je s nama otišao u Bijelo Polje, gdje smo i prenoćili. Sljedećeg dana mi smo se vratili kući, a on je otišao u Mostar”, ispričao je Hadžić.

Tokom unakrsnog ispitivanja tužiteljice Vesne Tančice svjedok je rekao da se osim te akcije ne sjeća nijedne druge iz 1993. godine, kao ni šta je radio ostalih dana oktobra 1993.

Svjedok Edin Kajić, bivši pripadnik diverzantske jedinice u okviru bataljona Drežnica, opisao je Sudskom vijeću kako su pripadnici njegove jedinice, zajedno sa obezbjeđenjem komande u kojem je bio i optuženi, početkom oktobra izveli “simulaciju napada” u mjestu Batačke Lazine.

“Napali smo 1. oktobra 1993. godine. Tu smo proveli jednu noć i sutradan se vratili u komandu. Kurtović je spavao kod mene u noći 2. na 3. oktobar, jer je njegova kuća bila daleko. Ujutro je otišao, ali ne znam gdje”, rekao je Kajić.

Na unakrsna pitanja Vesne Tančice svjedok je odgovorio objašnjenjem da “misli” kako je taj napad simuliran, da bi se nekoliko dana poslije izvela akcija na Vrdima. Također je rekao da u sastavu Drežničkog bataljona nije postojala Vojna policija, već je Kurtović pripadao “fizičkom obezbjeđenju bataljona”.

Jusuf Cokić, posljednji svjedok Odbrane i bivši pripadnik IV čete bataljona Drežnica, također tvrdi da je 1. oktobra 1993. godine učestvovao u akciji na Batačkim Lazinama, gdje je vidio i optuženog.

“Došli smo da izvršimo lažni napad. Tu smo ostali cijelu noć, i sutra do podne, kada se vraćamo u komandu. Zijo i drugi pripadnici fizičkog obezbjeđenja su došli s nama, a ne znam gdje su otišli poslije toga”, rekao je ovaj svjedok.

Na narednom ročištu, 24. aprila 2008. godine, planirano je okončanje dokaznog postupka, tako što će Odbrana prezentirati materijalne dokaze, a potom će obje strane izvesti i svoje dodatne dokaze.

This post is also available in: English