U nastavku suđenja četvorici bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Tužilaštvo BiH je pročitalo tri izjave zaštićenih svjedoka koji iz različitih razloga nisu mogli svjedočiti u sudnici Suda BiH u Sarajevu.
Svjedokinja AG, koja nije mogla svjedočiti uživo jer – kako je utvrdio vještak neuropsihijatar – boluje od posttraumatskog sindroma, rekla je da ju je optuženi Marko Radić, “zajedno sa još tri-četiri vojnika”, silovao u štabu komande gdje je bio zapovjednik.
“Za tri mjesaca, koliko sam provela u logoru Vojno, samo pet dana nisam bila silovana. Silovali su me i Dragan Šunjić i Damir Brekalo”, stoji u izjavi AG koja je pročitana u sudnici. Izjavu je dala Višem sudu u Mostaru u aprilu 1996. godine.
Tužilaštvo BiH tereti Marka Radića, Dragana Šunjića, Damira Brekala i Mirka Vračevića da su odgovorni za dešavanja u logoru Vojno kod Mostara, gdje su osim muškaraca bile zatvorene žene i djeca.
U logoru Vojno, prema optužnici, zatvorenici su držani u nehumanim uslovima, maltretirani, zlostavljani, ubijani, te odvođeni na prinudne radove.
Zaštićena svjedokinja AM, kako stoji u izjavi datoj pred Tužilaštvom BiH u decembru 2006. godine, tvrdi da ju je silovao Mirko Vračević.
“Mirko Vračević, koji je tada bio stražar u logoru Vojno, ušao je u prostoriju gdje su bile žene i rekao da ide s njim žena koja je taj dan kuhala vojnicima kafu. Gledao je u mene. Odveo me je u prostoriju gdje su bila dva kreveta i rekao da se skinem i legnem u krevet. Morala sam pristati, bio je naoružan. Izvršio je seksualni čin”, stoji u izjavi AM.
Svjedokinja AM se nije mogla sjetiti koliko ju je puta Vračević silovao.
Optuženi Vračević se obratio Sudskom vijeću govoreći “da bi volio da je učinio ono za što ga AM optužuje”, naglasivši da on “nije sposoban za to”, što će potkrijepiti medicinskom dokumentacijom.
Svjedokinja AM nije došla na Sud BiH, prema obrazloženju tužioca Judea Romana, jer se već duži period nalazi u Americi.
U sudnici su pročitani iskazi svjedoka AB – jedan dat 1996. sudu u Mostaru, a drugi Tužilaštvu BiH 2006. godine.
U obje izjave AB opisuje kako je u julu 1993. zarobljen na području Mostara, kako je bio zatočen u prostorijama Mašinskog fakulteta, te prebačen u logor na Heliodrom, a nešto kasnije i u Vojno.
Svjedok je ispričao da je iz logora Vojno pobjegao početkom septembra 1993. godine. Na bijeg se odlučio nakon što je vidio da su trojica pripadnika HVO-a “zaklala dvojicu zarobljenika”, a preostalu trojicu, među kojima je bio i on, nastavili su tući.
“Vidio sam kroz rupicu kako jedna zatvorenica Mariju Mihalju polijeva vodu da opere okrvavljeni nož. Uz Mihalja, tukao nas je izvjesni Jure Kordić, te još jedan vojnik kojeg ne znam, ali kada sam ga opisao, istražitelj koji je 1993. uzimao izjavu od mene rekao je da se zove Damir Brekalo”, naveo je svjedok AB u izjavi datoj Tužilaštvu BiH.
AB nije svjedočio u Sarajevu jer se nalazi van BiH, a i u iskazu datom Tužilaštvu BiH rekao je “da se ne želi sjećati i suočiti sa optuženima”. Ovaj svjedok je tokom bijega iz logora Vojno ranjen dva puta.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. mart 2008. godine.
