Gasal i ostali: Pritisak na svjedoka
Svjedok Tužilaštva BiH Drago Žulj, bivši pripadnik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji je 1993. godine bio zatočen u Bugojnu, tvrdi da je na njega vršen pritisak uoči svjedočenja pred Sudom BiH.
Kako je rekao, posjetio ga je “školski drug Mujo Duraković” i govorio mu kako četvorica optuženih protiv kojih će svjedočiti nisu krivi za ono za što se terete.
“Odgovorio sam mu da će Sud odlučiti o tome. Ali, sve mi je to donijelo strah i nemir”, kazao je svjedok Drago Žulj.
Državno tužilaštvo za zločine nad Hrvatima u Bugojnu tereti bivše pripadnike Armije BiH (ABiH) – Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića.
Drago Žulj je ispričao kako je u julu 1993. godine bio zarobljen nakon pregovora između pripadnika ABiH i HVO-a. Kako tvrdi ovaj svjedok, pregovore je na strani ABiH vodio Senad Dautović.
Prema navodima optužnice, Dautović je od 18. jula 1993. do 19. marta 1994. godine bio komandant objedinjene komande ABiH za Bugojno. Njemu i Enesu Handžiću, bivšem pomoćniku komandanta za bezbjednost 307. brigade ABiH, na teret se stavlja da su učestvovali u planiranju i pomaganju, te zarobljavanju Hrvata i njihovom protiv pravnom odvođenju u logore.
Zarobljeni vojnici, među kojima i Žulj, prvobitno su odvođeni u podrumske prostorije salona namještaja u Bugojnu, a potom u logor formiran u prostorijama stadiona Fudbalskog kluba “Iskra”.
Pričajući o danima provedenim u zatočeništvu, Žulj je kazao kako su zarobljenici često odvođeni na prisilne radove, odakle se neki od njih, “poput Stipice Zelića”, nikada nisu vratili u logor.
U toku unakrsnog ispitivanja, odgovarajući na pitanja Senada Krehe, advokata prvooptuženog Nisveta Gasala, svjedok je kazao kako je Zelić iz logora na stadionu otišao na radove u vrijeme kada njegov branjenik još nije ni bio upravnik.
Prema navodima optužnice, Gasal je od augusta 1993. do marta 1994. godine bio upravnik logora na bugojanskom stadionu. Musajb Kukavica je bio komandir obezbjeđenja logora, odakle su – kako stoji u optužnici – zarobljenici često odvođeni da obavljaju fizičke radove u Bugojnu ili na prvim linijama fronta ABiH.
Na pitanja Fahrije Karkina, branioca trećeoptuženog Enesa Handžića, po čijoj naredbi su zarobljenici odlazili na radove, Drago Žulj je odgovorio da ne zna.
“Mislim da nas stražari iz logora nisu ni vodili na radove, a šta ćemo raditi i kopati zapovijedali su nam oni koji su bili glavni na tim linijama”, rekao je Žulj.
Drugi svjedok Tužilaštva na današnjem suđenju bio je Ivica Klarić, također bivši pripadnik HVO-a zarobljen u julu 1993. godine, koji je pričao o mučenjima zatočenika.
“Noću su prozivani zarobljenici i odvođeni na travnjak, gdje su bili premlaćivani. Nakon jednog premlaćivanja, došao nam je upravnik Gasal i tražio da kažemo, ako znamo, ko je to uradio. Obećao je da se to više neće ponoviti”, ispričao je Klarić, dodavši da su prije Gasala upravnici logora bili izvjesni Meho i Ibro.
Odgovarajući na pitanje advokata Fadila Abaza, branioca drugooptuženog Musajba Kukavice, svjedok je kazao kako je njegovog branjenika najčešće viđao u logoru te da mu je posao bio “da pomogne zarobljenicima”.
Refika Serdarevića, advokata četvrtooptuženog Senada Dautovića, zanimalo je da li su tokom sukoba u Bugojnu pripadnici HVO-a izvršili “neke zločine”, na što je ovaj svjedok kazao da je čuo za zločine u naselju Vrbanja.
Treći svjedok, Stipica Đapić, bivši načelnik saniteta Prve bojne HVO-a i zatočenik na stadionu, kazao je kako tokom prvih dana njegovog boravka u logoru nije bio dozvoljen dolazak medicinskog osoblja, ali da se kasnije situacija promijenila.
“Kasnije je dolazila jedna doktorica, koja nam je povremeno donosila sve medicinske potrepštine”, ispričao je Đapić.
Nastavak suđenja je 5. marta 2008. godine, kada će biti saslušana tri nova svjedoka Tužilaštva.
