Članak

Mejakić i ostali: Prilika za istinu i pravdu

5. Februara 2008.00:00
Zadnjeg dana ispitivanja Željko Mejakić istakao da u logoru Omarska nije uradio ništa zbog čega se treba sramiti.

This post is also available in: English

Petog, posljednjeg dana svjedočenja, Željko Mejakić, koji je iskaz dao u svoju korist, istakao je da je u logoru Omarska imao veća ovlaštenja jedino od rezervnih policajaca, te da kao “rukovodilac milicijskog obezbjeđenja” nije uradio ništa suprotno pravilima.

“Nikog nisam ubio ili povrijedio i nisam učinio ništa zbog čega danas treba da se sramim. Već više od 15 godina čekam priliku da svjedočim jer želim da se utvrdi istina i pravda za sve. To je bio motiv mog svjedočenja i predaje Haškom tribunalu”, rekao je Mejakić.

Za silovanja, ubistva, mučenja i premlaćivanja zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića.

Mejakić je još jednom rekao da je u logor Omarska često dolazio Simo Drljača, načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor, “od kojeg su mnogi strahovali”. Drljača je ubijen 1997. godine prilikom hapšenja.

“Drljača je dolazio u vrlo česte posjete i uglavnom je išao kod šefova isljedničkih timova u Upravnu zgradu. On je strogo zabranio da se zna da su žene pritvorene, i tada su bila nenormalna vremena i okolnosti. Otvaranje logora i pritvaranja ljudi, sve je to bilo nenormalno”, rekao je Mejakić i istakao da tada nije smio napustiti službu zbog straha za svoju porodicu.

“Tada se nisam smio kockati s tim da napustim službu jer bih mogao ugroziti egzistenciju svoje porodice. U to vrijeme bi se to smatralo izdajom srpskog naroda jer su se vrijednosti tada mjerile drugim aršinima. Radilo se o opasnim i vrlo teškim vremenima i ja nisam imao hrabrosti za to”, istakao je Mejakić.

Mejakić je tokom unakrsnog ispitivanja istakao da je u logoru Omarska, ispred Upravne zgrade, na prostoru koji su zvali “pista”, viđao logoraše kako “sjede, igraju karti ili sipaju vodu iz česmi”, te da je o svim incidentima jedino mogao pisati službene zabilješke, ali ne i kazniti stražare.

Nakon unakrsnog ispitivanja, pitanja su Mejakiću postavljali članovi Sudskog vijeća, da bi potom predsjedavajući Šaban Maksumić dozvolio Goranu Radiću, advokatu Momčila Grubana, da direktno ispita optuženog.

U toku ispitivanja Mejakić je istakao da je od 28. maja do 21. augusta 1992. godine kroz logor Omarska prošlo “oko 3.500 osoba”, te da Momčilo Gruban zvani Čkalja u istom periodu “nije bio komandir ili vođa smjene straže”.

“Momo je prvo radio kao stražar na obezbjeđenju Upravne zgrade, a poslije u prostoriji gdje je bila radioveza. U logoru Omarska, koliko ja znam, nisu postojali komandiri ili vođe smjene straže”, rekao je Mejakić.

Sudsko vijeće je tokom ispitivanja Mejakića u nekoliko navrata ukazivalo Odbrani da ne postavlja “pitanja na koja su odgovori već dati”, dok su takva pitanja dozvoljavana Tužilaštvu BiH iako je Jovan Simić, Mejakićev advokat, ulagao prigovore.

Nastavak suđenja zakazan je za 6. februar 2008. godine.

This post is also available in: English