This post is also available in: English
Anto Tomić, svjedok Tužilaštva BiH, iskaz je dao putem videolinka iz Njemačke, gdje živi nakon što je u ratu napustio Ljubiju, općina Prijedor.
Tomić je govorio o torturama nad zatočenicima u logorima Omarska i Keraterm, ali i učešću četvorice optuženih u svakodnevnim zlostavljanjima logoraša tokom 1992. godine.
“Duća je bio čest gost Keraterma. Prvi put sam ga vidio na djelu kada sam došao u logor. Sa još jednim stražarem ušao je u sobu 2 i rekao: ‘Danas neću tući ove naprijed, nego one pozadi.’ Onda su sa istom nakanom otišli u sobu 3, odakle su izveli od 15 do 20 osoba. Čuli smo krike i jauke, a kasnije vidjeli logoraše krvave, izudarane i modre”, rekao je Tomić, koji je u Keraterm doveden 14. juna 1992. godine, u grupi sa 12 muškaraca iz Ljubije.
Tužilaštvo BiH tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana zvanog Čkalja, Dušana Fuštara i Duška Kneževića zvanog Duća za učešće u silovanjima, ubistvima, premlaćivanjima i mučenju zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm.
“Dušan Knežević zvani Duća je imao oko 35 godina, bio je visok između 175 i 180 cm. Bio je krupan i snažan te je nosio sivomaslinastu vojnu uniformu”, tvrdi Tomić.
U optužnici stoji da je Duško Knežević povremeno dolazio u logor Keraterm kako bi učestvovao u premlaćivanjima i zlostavljanjima zatočenih Bošnjaka i Hrvata.
Svjedok Tomić prisjetio se kako su Duća i Zoran Žigić pretukli Dragu Tokmadžića, koji je usljed zadobijenih povreda podlegao.
“Jednu noć Duća, Žigić i još nekoliko stražara prozvali su Tokmadžića, Esada Islamovića i još neke logoraše. Duća i Žigić su naređivali drugima, a mi smo slušali kako ih tuku. I bolno je zvučalo. Tokmadžića nisam vidio nakon toga”, rekao je Tomić.
Za zločine počinjene u istim logorima Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je u februaru 2005. godine osudio Zorana Žigića zvanog Žiga na 25 godina zatvora.
Tomić je istakao da je Žigić u logoru Keraterm bio jedan od stražara, ali je isto tako izvjestan period bio zatočen u sobi 4 jer je “navodno pustio nekog logoraša”.
“Sjećam se, kada smo prebačeni u sobu 4, da smo zatekli njegovo šatorsko krilo i druge stvari. Kasnije smo čuli da je tu zatvoren jer je pustio jednog logoraša iz logora”, ističe Tomić.
Među logorašima u Keratermu, kako ističe Tomić, bio je i Jovo Radočaj, koji je doveden jer je “navodno na izborima glasao za Stranku demokratske akcije (SDA)”.
“Mislim da je on bio jedini Srbin u logoru kojeg su ubili jer je navodno glasao za SDA i Aliju Izetbegovića. Iz daljine sam mu vidio tijelo na kolicima blizu sobe 4”, tvrdi Tomić.
Svjedok nije mogao potvrditi da li je Dušan Fuštar, kako stoji u optužnici, bio jedan od trojice komandira smjene straže, ali je istakao da je “imao neku funkciju”.
U grupi sa 115 logoraša, kako tvrdi svjedok, 4. jula 1992. je odveden u logor Omarska, gdje ostaje sve do 6. augusta iste godine. Tokom boravka u Omarskoj, tvrdi, viđao je “komandanta logora” Željka Mejakića.
U optužnici se navodi da je Mejakić od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandant logora Omarska, u kojem je bilo zatočeno oko 3.000 Bošnjaka i Hrvata sa područja Prijedora.
Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok je, odgovarajući na pitanja advokata Dragana Ivetića, istakao da je u logor Keraterm dnevno dolazila cisterna sa vodom namijenjena logorašima, koji su se slobodno kretali unutar logora, te da su neki logoraši odvođeni u bolnicu, gdje im se pružala medicinska pomoć.
Logor Omarska je zatvoren krajem augusta 1992. godine, nakon posjete stranih novinara, te je dio zatvorenika prebačen u Manjaču, a dio u Trnopolje. Tomić je 6. augusta prebačen u Trnopolje, koje napušta 17. augusta 1992. godine.
Nastavak suđenja je zakazan za 11. oktobar 2007. godine, kada je predviđeno izvođenje materijalnih dokaza Tužilaštva BiH.
