Momčilo Mandić oslobođen

Odlukom prvostepenog Sudskog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, Momčilo Mandić je oslobođen svih tačaka optužnice kojom se teretio za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zločin protiv čovječnosti.

“Tužilaštvo nije van svake razumne sumnje dokazalo krivicu optuženog”, istakao je Davorin Jukić, predsjedavajući Sudskim vijećem.

Optužnica, potvrđena 17. jula prošle godine i izmijenjena u maju 2007. godine, u četiri tačke teretila je Mandića da je kao ministar pravde tadašnje Srpske Republike BiH, 1992. godine bio odgovoran za osnivanje i funkcionisanje svih kazneno-popravnih institucija u dijelovima Sarajeva koji su bili pod kontrolom srpskih vlasti, te u Foči. Sve ove institucije, prema optužnici, imale su obilježja logora.

Tužilaštvo je također dokazivalo da je Mandić predvodio napad srpskih snaga na Centar za obuku kadrova Ministarstva unutrašnjih poslova BiH u aprilu 1992. godine, kada je nekoliko osoba pretučeno, a potom odvedeno u objekte gdje su bili zatočeni.

Jukić je rekao kako je Vijeće zaključilo da se napad na Vraca desio 5. aprila 1992. godine, te da “ne potpada pod definiciju oružanog sukoba kako je tvrdilo Tužilaštvo već je bio dio međunacionalnog sukoba”.

Tužilaštvo je prvobitno u optužnici navelo da se napad desio 6. aprila, ali je u maju datum promjenjen na 5. april.

Sudsko vijeće je, na osnovu iskaza svjedoka Odbrane Alije Delimustafića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova BiH, zaključilo da su sve osobe u Centru u vrijeme napada bile naoružane te “da ne predstvaljaju civile i zbog toga Mandić ne može biti osuđen za ratni zločin protiv civila”.

Za dokaze koje je iznijelo Tužilaštvo, koje je predvodio Behaija Krnjić, Sudsko vijeće je zaključilo da su bili “pasivni izvještaji bez uspostavljene veze sa optuženim”.

“Tužilaštvo nije predočilo zajedničku namjeru ili ulogu drugih osoba u zločinima, te se nedovoljno pozabavilo ulogom optuženog i drugih predstavnika civilne vlasti kako bi dokazalo da su bili dio udruženog zločinačkog poduhvata. Smatramo da Tužilaštvo nije dokazalo Mandićevu efektivnu kontrolu nad osobljem Kazneno-popravnog zavoda Foča, a smatramo da to logično važi i za druge zavode”, istakao je Jukić.

Mandić je za sada najviši bivši zvaničnik nekadašnje Srpske Republike BiH protiv kojeg je vođen proces pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH.

Funkciju u Vladi Srpske Republike je obavljao u vrijeme dok je na čelu bio Radovan Karadžić, te je i jedini bliži saradnik današnjeg haškog bjegunca koji je do sada optužen pred sudovima u BiH.

Većina svjedoka koje je izvelo Tužilaštvo bivši su zatočenici logora Kula, Planjina Kuća te logora u Semizovcu. Od 45 svjedoka, njih 12 je tvrdilo da su vidjeli Mandića tokom zatočenja gdje je on, kako su istakli, “dolazio u posjete”.

Jukić je istakao da je Sudsko vijeće zaključilo, na osnovu presretnutih razgovora između Momčila Mandića i Ratka Mladića, koje je Tužilaštvo korisitilo kao dokaz tokom suđenja, da je Mandić “bio predstavnik civilne vlasti, te da je bio podređen vojnoj vlasti”.

Svjedoci Odbrane, među kojima nekoliko bivših upravnika logora za čije postojanje je Tužilaštvo teretilo Mandića, negirali su njegovu odgovornost tvrdeći da su vojne vlasti kontrolisale „ratne zarobljenike“.

Kako je istakao Jukić, na osnovu dijelova presude Haškog tribunala izrečene Miloradu Krnojelcu, a koje je na prijedlog Tužilaštva prihvatilo Sudsko vijeće, utvrđeno je da je “Krnojelac bio direktno odgovoran vojnoj komandi, dok je ministar pravde odgovoran za osuđena lica”.

Milorad Krnojelac je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u septembru 2003. godine osuđen na 15 godina zatvora. Prema presudi on je od aprila 1992. do augusta 1993. godine bio upravnik Kazneno-popravnog zavoda Foča.

Ni ekspert kojeg je pozvalo Sudsko vijeće nije mogao potvrditi odgovornost optuženog za funkcionisanje logora.

Sam Mandić je u nekoliko navrata odbacio navode optužnice, tvrdeći da je cijeli proces protiv njega ispolitizovan.

Nakon što je presuda objavljena, mnogobrojni prisutni u sudnici su aplaudirali. Među prisutnima je bila Mandićeva porodica, supruga i sinovi, te brat Mlađen Mandić.

Refik Serdarević, jedan od trojice Mandićevih advokata, nakon izrečene presude je rekao da je Sud BiH “potvrdio da može povratiti povjerenje u nezavisno pravosuđe u BiH”, te da je suđenje bilo “korektno i objektivno”.

Slaviša Prodanović, također branilac, smatra da je Sud “osim pravnog znanja dokazao i hrabrost” prilikom donošenja odluke.

Obje strane imaju pravo žalbe. Tužilac nije nakon izricanja presude bio voljan da razgovara sa medijima, tako da nije poznato da li će uložiti žalbu na oslobađajuću presudu.

Mandić je 2006. godine pred Odjelom za organizirani kriminal i korupciju Suda BiH pravosnažno osuđen na pet godina zatvora zbog zloupotrebe položaja u periodu dok je bio direktor i predsjednik Upravnog odbora Privredne banke Srpsko Sarajevo.

(Analizu suđenja Momčilu Mandiću možete pročitati na http://www.bim.ba/bh/72/10/3641/, a arhiva svih izvještaja u toku suđenja je dostupna na http://www.bim.ba/bh/72/10/3641/?tpid=39&tpl=95)