Članak

Mandić: Mučenja i zlostavljanja logoraša u Foči

17. Januara 2007.21:22
Nekadašnji uposlenici Kazneno popravnog doma Foča, koji su potom postali logoraši u ovoj ustanovi, svjedočili su protiv Momčila Mandića.

Trojica bivših uposlenika Kazneno popravnog doma (KP Dom) Foča, svjedočili su protiv Momčila Mandića, ministra pravde u Vladi Radovana Karadžića.

Optuženi Momčilo Mandić se tereti da je kao ministar pravde bio odgovoran za funkcionisanje i rad svih kazneno popravnih institucija u tadašnjoj Srpskoj Republici BiH. Tužilaštvo ga tereti za funkcionisanje zatvora kraj Sarajeva i Kazneno popravnog doma Foča.

Momčilo Mandić i dalje odbija dolaziti na ročišta dajući time podršku ostalim optuženima za ratne zločine pred Sudom BiH koji traže primjenu Krivičnog zakona SFRJ umjesto Krivičnog zakona BiH što bi, prema njihovom tumačenju, omogućilo blaže kazne.

Safet Hadžiahmetović je od 1. aprila 1978. do aprila 1992. godine radio kao stražar u KP Domu Foča. Na početku rata je zatočen zajedno sa drugim Bošnjacima.

“Prvih mjeseci su nas najviše tukli i maltretirali. Imali smo lošu hranu i vodu”, rekao je svjedok dodajući kako je tokom boravka u logoru, od 1992. do 1994. godine, smršao od 35 do 40 kilograma.

Hadžiahmetović je rekao kako su zatvorenici radili u radionici u krugu KP Doma, u rudniku Miljevina u Foči, sjekli drva, te radili u fabrici namještaja.

“Zatvorenike su odvodili da popravljaju kuću Krnojelcu”, rekao je svjedok.

Milorad Krnojelac je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju 2003. godine osuđen na 15 godina zatvora za zločine počinjene u KP Domu Foča gdje je bio upravnik logora.

“Bilo je dosta zatvorenika koji su odvođeni na rad i koje više nismo vidjeli. Mnogi su pronađeni u masovnim grobnicama”, tvrdi Hadžiahmetović.

Zaštićeni svjedok A je rekao kako je od 30. novembra 1975. godine radio u KP Domu Foča u fabrici namješaja.

U aprilu 1992. godine je uhapšen i zatočen u logoru.

“Bilo je puno zatvorenika, mnogi su vikali i plakali jer su se plašili”, rekao je svjedok A.

Prema njegovim tvrdnjama neki zatvorenici su odvođeni i zatvarani u samice, a često su ih tukli.

“Čuli su se krici ljudi koje su tukli. Obično one koje su tukli kasnije su likvidirali, da ne bi pričali”, tvrdi svjedok A dodajući da njega lično nisu zlostavljali.

“Čuli smo pucnjavu i kako tijela padaju u Drinu. Neki od ubijenih nikada nisu pronađeni”, rekao je svjedok A koji je 30. augusta 1992. godine, zajedno sa grupom zarobljenika, autobusom prevezen u Crnu Goru gdje su oslobođeni.

Na putu za Crnu Goru autobus je presreo Pero Elez, jedan od zapovjednika paravojnih jedinica koje su djelovale sa Vojskom Republike Srpske na području Foče, koji je naredio da dio zatočenika bude vraćen u Foču, što je i urađeno.

Treći svjedok Tužilaštva na ovom ročištu bio je također zaštićeni svjedok pod šifrom B. Prema njegovim riječima, 20. aprila 1992. godine doveden je u KP Dom Foča zajedno sa još 30 do 40 zatvorenika.

Po dolasku je nekoliko dana proveo u prostoriji koja je prije služila kao zatvorska samica. U toj prostoriji je bio zatvoren zajedno sa 12 zatvorenika gdje su, prema riječima svjedoka B, bili poredani kao sardine.

Sva tri svjedoka rekla su da su u nekoliko navrata tokom 1992. godine u KP Dom Foča dolazile novinarske ekipe, među njima i ekipa BBC-a kojima je bilo dozvoljeno da snime logor izvana, ali ne i da uđu i razgovaraju sa zatvorenicima.

Naredno ročište je 25. januara.