Srijeda, 4 marta 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

This post is also available in: English

Od ukupno 148 osoba pravosnažno osuđenih pred Sudom BiH za ratne zločine, oko 20 posto njihovih slučajeva je riješeno putem sporazuma o priznanju krivice između optuženog i Državnog tužilaštva.

Prvi sporazum s Tužilaštvom BiH, još u februaru 2008., postigao je Idhan Sipić, nekadašnji pripadnik Armije BiH (ABiH) koji je bio optužen da je 1995. godine “zaklao Anđu Banjac u selu Korjenovo Brdo iznad Sanice (općina Ključ)”.

Sporazumi 2-2

Postignutim sporazumom Sipić je priznao djelo i dogovorio kaznu od osam godina, koju mu je Sud BiH i izrekao.
Najveću kaznu – odnosno 15 godina zatvora – nakon priznanja krivice dobili su Miroslav Anić za zločine počinjene u Kiseljaku i Varešu, te Zoran Marić za zločine u Jajcu.

Anić, nekadašnji pripadnik Jedinice za posebne namjene “Maturice” Hrvatskog vijeća obrane (HVO), priznao je krivicu za učešće u ubistvima civila u selima Grahovica i Han-Ploča (općina Kiseljak) u junu 1993., kao i za učešće u napadu na selo Stupni Do (općina Vareš) u oktobru 1993. godine, kada je ubijeno 38 civila.

“Izvinjavam se još jednom i kajem se za zla koja sam činio ljudima i žrtvama mojih nedjela”, kazao je Anić obraćajući se Sudskom vijeću.

S druge strane, najmanju kaznu – od pet godina zatvora – dobili su Milivoje Ćirković i Zoran Kušić za zločine u Srebrenici, Elvir Jakupović za zločin u Travniku, te Osman Šego za ubistvo počinjeno u Bugojnu.

Najviše priznanja krivice je bilo u periodu od 2009. do 2011. godine, a od ljeta 2012. – već pune tri godine – nije postignut niti jedan sporazum između optuženog za ratne zločine i Državnog tužilaštva.

Sporazumi 1

Na osnovu posljednjeg sporazuma iz 2012., braća Šaban i Elvir Đelilbašić su osuđeni na po šest godina zatvora jer su u Turbetu kod Travnika 1992. – nakon što su saznali da im je brat poginuo u borbama s pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) – ubili dvojicu srpskih civila.

Iz Tužilaštva BiH navode da se pri zaključivanju sporazuma rukovode interesima žrtava, te traže adekvatne kazne.

“Ono što je za Tužiteljstvo BiH najvažnije jeste dobijanje korisnih informacija i svjedočenja. Naročito smo zainteresirani za informacije o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci, za kojima obitelji tragaju već dvije decenije”, kaže glasnogovornik Državnog tužilaštva Boris Grubešić.

Nakon sporazuma o priznanju krivice Damira Ivankovića za ubistva preko 100 Prijedorčana na Korićanskim stijenama u ljeto 1992. godine, Državno tužilaštvo je saopćilo da je kroz sporazum došlo do informacija koje su pomogle u pronalasku posmrtnih ostataka žrtava ovog zločina.

Najčitanije
Saznajte više
Ko je Ivan Mišić kome je RS uplatila 1,3 miliona za lobiranje u Americi?
Ivan Mišić prošao je put od člana srbijanske Demokratske stranke (DS) – koju je napustio nakon afere i štrajka glađu – pa do redovnog gosta proruskih medija u Srbiji. Nakon sastanka s Miloradom Dodikom, dodijeljen mu je ugovor vrijedan dva miliona dolara za lobiranje u Americi. Njegovi odgovori Detektoru, ujedno i jedini dosadašnji javni istup o tom poslu, samo su povećali broj pitanja o ovom ugovoru koji se trenutno istražuje u BiH.
Gorska služba spašavanja. Foto: GSS
Spasioci GSS-a u BiH bez zakonske zaštite: Otkaz jer je spašavao živote
Spasilac Gorske službe spašavanja (GSS) koji je ostao bez posla zbog odlaska da pomaže unesrećenima u razornom zemljotresu samo je jedan od primjera sistema u našoj zemlji koji se oslanja na hrabrost pojedinaca, ali im ne daje zakonsku sigurnost. Dok političari odgađaju donošenje zakona, brojni spasioci iz Bosne i Hercegovine i dalje spašavaju živote bez garancije da će sačuvati vlastitu egzistenciju.
Na kojim standardima je CIK zasnovao prve kazne za dezinformacije?