Stević u Ukrajinu otišao da “piše pjesme i miri zavađeni narod”

Živan Vuksanović je, nakon prigovora advokata Veljka Ćivše da bi se odgovaranjem na pitanja o tome gdje je u Rusiji sreo Stevića mogao izložiti krivičnom gonjenju, na neka od pitanja rekao da “ne može odgovoriti”.

Državno tužilaštvo tereti Stevića da je tokom 2014. godine preko Beograda i Moskve otišao u ukrajinsku regiju Lugansk, gdje se pridružio jedinici “Jovan Šević”. Prema navodima iz optužnice, Stević je zadužio oružje i uniformu te do kraja septembra 2014. obavljao različite vojne aktivnosti, poput patroliranja na punktovima.

Vuksanović je ispričao da je 2014. godine radio u Podgorici u Crnoj Gori i da je čuo da je njegov zidarski posao bolje plaćen u Rusiji i da mu je Ilija, kojem nije naveo prezime, kazao da dođe u Rusiju.

Svjedok je izjavio da je na društvenoj mreži Facebook vidio da se Bratislav Živković nalazi u Rusiji i da ga je putem ove mreže pitao da li mu može pomoći da dođe do Rusije.

“Obećao mi je pomoći i rekao da će mi obezbijediti kartu do Rusije. Posao sam već imao, samo mi je problem bio doći do Rusije”, kazao je svjedok i objasnio da mu je Živković nedugo nakon razgovora rekao da dođe u Beograd: “Dobićeš kartu, biće ljudi koji idu u Rusiju.”

Na pitanje tužiteljice Suade Pašić ko je platio njegovu avionsku kartu, svjedok je kazao da ne zna i da ga je u Beogradu na autobuskoj stanici 8. jula 2014. godine sačekao čovjek, s kojim je popio kafu i koji mu je dao kartu, te da je tokom njihovog susreta dolazilo još ljudi, deset do 20 njih. On je na pitanje tužiteljice odgovorio da je iz BiH još bio jedino Stević, a da su ostali bili iz Srbije.

“Svi su išli za Rusiju”, rekao je svjedok i objasnio da je Nemanja zvani Pop bio vođa puta “jer je poznavao ruski jezik i ranije već bio u Rusiji”.

On je ispričao da su preko Moskve došli do Rostova i da ga u tom gradu niko nije čekao, “ali druge mislim da jeste”, te je objasnio da je vidio Bratislava Živkovića na aerodromu, ali da ga tada nije poznavao.

“Nisam vidio da li je kontaktirao sa Stevićem”, kazao je svjedok i napomenuo da su svi ostali putnici, osim njega i još jedne osobe, ostali sa Živkovićem.

“Otišao sam u Rostovo raditi na gradilištu i tamo sam bio mjesec dana”, izjavio je svjedok i objasnio da je imao smještaj i da je dobijao naknadu, ali da nije uspio da dobije radnu vizu – bez koje se, kako je objasnio, u Rusiji može boraviti do mjesec dana – i da je morao da napusti gradilište kako ne bi napravio prekršaj.

Nakon što je tužiteljica pitala svjedoka gdje je otišao poslije napuštanja gradilišta, advokat Ćivša je uložio prigovor jer bi se svjedok, kako je rekao, odgovorom mogao izložiti krivičnom gonjenju.

“Protiv svjedoka se vodi istraga za isto krivično djelo”, kazao je Ćivša.

Svjedok je na daljnja pitanja tužiteljice rekao da je ponovo putem Facebooka kontaktirao Živkovića, kome je “objasnio svoj problem”.

“Ponudio mi je pomoć da dobijem vizu. Sreo sam ga u Rostovu u kampu”, kazao je svjedok.

Više javno tužilaštvo u Kruševcu u Srbiji nedavno je obustavilo istragu protiv člana Ravnogorskog pokreta Bratislava Živkovića, koji se sumnjičio za organizovanje učestvovanja u ratu u Ukrajini.

Na pitanje tužiteljice kakve je prirode bio kamp, Ćivša je ponovo uložio prigovor. Tokom rasprave između tužiteljice i advokata predsjedavajući Sudskog vijeća Branko Perić pitao je svjedoka da li je ranije davao iskaz policiji kao osumnjičeni.

“Da, ispitivali su me u MUP-u Pelagićevo i obavještajne službe”, rekao je svjedok.

Tužiteljica Pašić je, nakon pauze koju je Sud dao da se utvrdi da li se protiv svjedoka vodi istraga, kazala da su se protiv svjedoka provodile posebne istražne radnje i da je 2016. godine donesena naredba o neprovođenju istrage, da se protiv svjedoka ne vodi istraga, ali da “ne zna da li će stići novi izvještaj”. Ona je objasnila da svjedoka želi pitati gdje je sreo Stevića, kako je bio obučen i je li imao oružje.

Ćivša je rekao da je Tužilaštvo kao dokaz uložilo tekst novinara Avde Avdića u kome se navodi da je Vuksanović “nekoliko mjeseci ratovao u Ukrajini”, i da ne može biti saslušavan kao svjedok.

Sudsko vijeće je odlučilo da bi “odgovorom na ova pitanja svjedok sebe mogao dovesti u situaciju da se izloži krivičnom gonjenju”.

Nakon toga je svjedok na pitanja tužiteljice da li je Stevića ikada vidio naoružanog, u vojnoj uniformi, i da li mu je poznato postojanje vojnog kampa, kazao da “ne može odgovoriti na pitanja”.

Svjedok je rekao da je Stevića ponovo sreo 2016. godine, kada mu je iz Rusije stigla tadašnja djevojka a današnja supruga.

“Često sam ga zvao radi komunikacije sa suprugom, da prevodi šta mi govori. Moj odlazak u Rusiju je bio isključivo zbog djevojke”, kazao je svjedok i objasnio da je u Ambasadi BiH u Rusiji dobio privremene dokumente za prolaz kroz Srbiju i da je zbog toga ispitivan na aerodromu u Beogradu.

Objasnio je da mu je Stević pričao da je “hodao po manastirima u Rusiji”, da je pisao pjesme i da je književnik. Svjedok je rekao da mu je Stević govorio o svojim motivima odlaska u Ukrajinu.

“Da piše pjesme i miri zavađeni narod”, kazao je svjedok.

Drugi svjedok Tužilaštva Slavenko Kuzmanović nije se danas pojavio u sudnici. Tužiteljica je rekla da je on već ranije najavio da bi mogao odsustvovati iz zemlje zbog rada u inostranstvu i da se trenutno nalazi na privremenom radu u Jemenu.

Suđenje se nastavlja 26. novembra.