Lijanović je optužen zajedno sa savjetnikom Šakićem za zloupotrebu položaja i ovlaštenja u vezi sa nezakonitostima prilikom dodjele poticaja poljoprivrednicima na području Tuzle i Federacije BiH od 2011. do 2014. godine.
U ovom predmetu su bili optuženi i Mersed Šerifović, nekadašnji zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona i Suad Čamdžić, bivši savjetnik, ali su oni nakon potpisivanja sporazuma o priznanju krivice osuđeni na po dvije i po godine zatvora. Na godinu dana zatvora je osuđen i Edin Ajanović, bivši ministar u Vladi Tuzlanskog kantona.
Tužilaštvo je tokom procesa tvrdilo da je zloupotreba poticaja iz oblasti poljoprivrede počinjena smišljeno i sistematski, a da su samo iskazi trojice svjedoka osuđenika dovoljni za osuđujuću presudu u ovom predmetu. Također, tužilac je kazao kako su poljoprivrednici reketirani širom Federacije BiH
“To je bila kriminalna hobotnica koja se protezala i do Bihaća, Mostara i Travnika, kazao je tužilac Dalibor Bingas, navodeći da je ukupna pribavljena imovinska korist činjenjem ovog krivičnog djela je 836.000 maraka, a obzirom da su osuđeni Šerifović i Čamdžić vratili 120.000 maraka, od Lijanovića bi trebalo oduzeti oko 710.000 maraka, a od Šakića 5.700 KM.
S druge strane, odbrana je tvrdila da nije postojao spisak poljoprivrednika koji su morali davati polovinu poticaja, a Tužilaštvo nije pružilo nikakav materijalni dokaz u ovom slučaju, te da su brojni drugi svjedoci kazali da se nikada nije tražio povrat novca.
Lijanovićeva advokatica Mirna Delalić je tokom procesa istakla da se Tužilaštvo u ovom procesu vodilo iskazima svjedoka „koji su neupućeni ili koji su namjerno iznosili neistinite navode“.
Suđenje je trajalo više od godinu i po dana.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
