This post is also available in: English
godine u Bugojnu.
Damir Kolobrad i Damir Grgić, bivši pripadnici Druge bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), svjedočili su o logorima u kojima su bili zatočeni od jula 1993. do marta 1994. godine na području Bugojna.
“Nakon hapšenja, prvo smo odvedeni u školu ‘Stipo Đerek’. Tamo je bila Armija BiH, a nas zatvorenike, oko 50 bojovnika, smjestili su u salu. Nismo saslušavani, ali ljudi su izvođeni i premlaćivani. Morali smo ležati na trbuhu, i ko digne glavu dobijao je udarce. Ja sam tako dobio dva udarca u glavu”, rekao je Kolobrad.
Nisvet Gasal, Musajb Kukavica, Enes Handžić i Senad Dautović terete se da su tokom 1993. i 1994. godine učestvovali u nizu zločina počinjenih nad Hrvatima koji su bili zatočeni u garažama i logorima u Bugojnu.
Prema navodima optužnice, Gasal i Kukavica se terete za zločine u logoru “Iskra”, dok se Handžić, bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH, i Dautović, bivši član objedinjene komande Armije BiH za Bugojno, terete za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.
Prema Kolobradu, nakon zatočenja u školi cijela grupa bojovnika odvedena je u zgradu Gimnazije u Bugojnu, “gdje se nalazilo zapovjedništvo Vojne policije Armije BiH”.
“U toj zgradi su čuvani i civili, posebno se sjećam jedne gospođe sa kćerkom”, prisjetio se Kolobrad.
Nakon približno sedam dana, dodao je svjedok, svi zatvorenici iz Gimnazije odvedeni su u Salon namještaja, gdje su prenoćili, a neki i izvođeni na sprat i premlaćivani, da bi idućeg dana bili prebačeni u fiskulturnu salu škole “Vojin Paleksić”.
Svjedok je u sudnici kazao da je nakon mjesec dana prebačen iz škole u logor na stadionu “Iskra”, te da mu je poznato da je tamo “Gasal bio upravnik, a Kukavica stražar”.
“Spavali smo nas 50 u sobi od 30 metara kvadratnih, dakle jedan na drugom i na pločicama. Imali smo samo jedan toalet, i to je sve. Odvođeni smo na prve linije na fizičke radove”, kazao je Kolobrad, koji je razmijenjen 19. marta 1994. godine.
Damir Grgić, drugi svjedok Tužilaštva, u početku je bio zatočen “u kućama gdje su skupljani svi Hrvati”, a potom su ga vojni policajci sproveli do zgrade KSC-a.
“Čim sam prišao ulazu, vojni policajac mi je rekao da se izujem. Rekli su nam da moramo čistiti taj prostor bosi, po staklu. Kada smo završili, smjestili su nas u sobu. Tu smo se zadržali oko sedam dana. Nakon toga smo odvedeni u Salon namještaja, gdje je bila voda na podu, i tu smo prenoćili. Neke su tukli na spratu. Izjutra su nas odveli u školu ‘Vojin Paleksić’”, rekao je Grgić, i dodao da je u toj školi bilo zatvoreno oko 200 vojnika.
“Nakon nekoliko dana su nas poveli ka stadionu ‘Iskra’. Tamo smo bili neko vrijeme, pa su nas odveli na 40 dana u Gornji Vakuf, da radimo na prvoj liniji. Po povratku u logor, zatekli smo loše uvjete. Hrana je donošena smao jednom dnevno, i to leća s vodom”, ispričao je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. mart 2009. godine.
