Država bez rješenja za oduzimanje ilegalno stečene imovine

Iz Suda i Tužilaštva BiH – institucija u čijoj je nadležnosti procesuiranje najozbiljnijih slučajeva organiziranog kriminala – navode kako postoje problemi u procesima oduzimanja ilegalno stečene imovine i od pravosnažno osuđenih osoba.

Dok jedni razlog problema vide u nepostojanju zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine na nivou države i agencije koja će upravljati tom imovinom, drugi smatraju da je ovaj posao otežan otkazivanjem Pravobranilaštva BiH u postupanju radi prinudne naplate.

U Sudu BiH kažu za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da po službenoj dužnosti vode postupke prinudne naplate za oduzimanje imovinske koristi. Razlog tome je, kako dodaju, što je Pravobranilaštvo jednostrano otkazalo rad u izvršnim predmetima.

“Navedena odluka Pravobranilaštva predstavlja otežavajuću okolnost u procesu efikasnog provođenja pravosnažnih krivičnih presuda u cijelosti, na šta je Sud upozoravao više puta odgovarajućim dopisima nadležnim institucijama”, pojašnjavaju u Sudu BiH.

Iz Pravobranilaštva BiH nisu željeli odgovarati na upite o postupanju u ovim slučajevima.

Mehanizmi naplate protivpravne koristi od osuđenika su propisani zakonima o krivičnom postupku, izvršenju krivičnih sankcija i izvršnom postupku. U najvećem broju slučajeva, kako navode u Sudu BiH, osuđenici ne posjeduju imovinu koja bi mogla biti predmet izvršenja, pa se naplata provodi na pokretnim stvarima osuđenog na adresi prebivališta. Ova rješenja, nakon pravosnažnosti, na provođenje se dostavljaju općinskim i osnovnim sudovima.

“Ta situacija bi se u velikoj mjeri mogla prevenirati pravovremenim postupanjem Tužilaštva BiH u smislu prikupljanja informacija o imovini osumnjičenog, odnosno optuženog”, navode u Sudu BiH i dodaju da je potrebno i predlaganje privremenih mjera na imovini.

Iz Državnog tužilaštva, s druge strane, ističu da u predmetima organizovanog kriminala predlažu blokiranje imovine optuženih i traže da se u presudi ta imovina oduzme. Napominju kako ima predmeta u kojima je blokirana i oduzeta imovina višemilionske vrijednosti, u kojima su presudama oduzimane benzinske pumpe, objekti, vozila, zemljišta i novac.

Stanje nepromijenjeno, potrebna agencija

Sud BiH nema tačne podatke o visini iznosa do sada oduzete imovinske koristi, s obzirom na to da se broj presuda na osnovu kojih se pokreću izvršni postupci svakodnevno mijenja.

U izvještaju o radu Tužilaštva BiH za 2016. je navedeno da je oduzeta protivpravno stečena imovinska korist u iznosu većem od 14 miliona maraka, ali nije pojašnjeno da li se radi o pravosnažnim predmetima. Najveća korist oduzeta je od Mlađena Kekerovića, a radi se o 3,9 miliona maraka. Kekerović je osuđen na 13 i po godina zatvora zbog organizovanog kriminala. Osim novčanog iznosa, od Kekerovića su oduzeti i objekti sa zemljištem.

Osim toga, postoji tek nekoliko predmeta u kojima je oduzeta korist veća od 100.000 maraka, a kazne su izrečene po sporazumima zbog utaje poreza. Jedino su iz Tužilaštva BiH za Milenka Nižića, koji je zbog poreske utaje dobio uslovnu kaznu, naveli da je uplatio sva porezna dugovanja od 100.000 maraka i da je novac vraćen u budžet BiH.

Dok u Državnom sudu kažu da se u proteklih godinu i po ništa nije promijenilo u sferi provođenja presuda u dijelu oduzimanja imovinske koristi, prvenstveno zauzetim stavovima Pravobranilaštva, u Tužilaštvu kažu da poteškoću predstavlja to što na nivou BiH ne postoji agencija koja bi upravljala nezakonito stečenom imovinom.

“U toku su aktivnosti radne grupe kojoj su članovi predstavnici Tužilaštva i Suda BiH kako bi se pronašao modalitet za upravljanje oduzetom imovinskom koristi”, naglašavaju u Tužilaštvu.

Eldan Mujanović iz Centra za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu smatra da je na državnom nivou problem što zakonom nije jasno naglašeno čija je imovina koja se oduzme i čije vlasništvo postaje. Državni Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku, prema njegovim riječima, sadrže samo neke odredbe o oduzimanju imovinske koristi.

“U svakom međunarodnom standardu piše da je potrebno ‘sveobuhvatno urediti tu oblast’ – drugim riječima, sve moguće aspekte. A to nisu samo krivični aspekti, već građanski, izvršni, administrativni. Ako se fokus stavi samo na ono što je navedeno u krivičnom dijelu, teško se te odluke, i kad se donesu, provode”, kaže Mujanović.

Prema Mujanoviću, neophodna je politička volja da se donese zakon o upravljanu oduzetom imovinom na državnom nivou, ali je potrebno i postojeći zakon razraditi kako bi se naglasilo ko postaje vlasnik oduzete imovine.

“To je stvar koja je možda na margini, ali tu se nalazi odgovor na brojna pitanja”, dodaje Mujanović te ističe da nije napravljen pravni most između krivične i izvršne oblasti.

Privremene mjere koje se predlažu, smatra Mujanović, skromne su jer se svode na banku i novac, što nije sporno za razliku od nekretnina, gdje, prema njegovim riječima, dolazi do “štopanja”.

Mujanović kaže da u federalnom Zakonu o oduzimanju nezakonito stečene imovine stoji da “imovina oduzeta po osnovu ovog zakona postaje vlasništvo Federacije BiH”, čime se kasnije lako provodi izvršni postupak ukoliko je to potrebno.

Milioni oduzeti u entitetima

Entitetske agencije za upravljanje oduzetom imovinom već raspolažu imovinom koja je rješenjima sudova privremeno i trajno oduzeta.

Od početka rada, odnosno u zadnje dvije godine, Agenciji za upravljanje oduzetom imovinom u Federaciji BiH predata je imovina u vrijednosti 25 miliona maraka, od čega u prvih devet mjeseci ove godine 13 miliona maraka, koja je privremeno oduzeta.

Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine Federacije BiH predviđa četiri modaliteta upravljanja u skladu sa evropskim standardima, a to su prodaja, iznajmljivanje i poklanjanje, a kao krajnju opciju, i njeno uništenje.

Kenan Kapo, direktor Agencije, kaže da je u Federaciji BiH, u oko 35 predmeta, oduzeta velika imovinska korist koja je Agenciji data na upravljanje do pravosnažnog okončanja sudskih postupaka, što može trajati nekoliko godina. Najveći dio imovine se iznajmljuje.

“Imamo skupocjenu vilu i objekat koji već iznajmljujemo i ubiremo rentu, to je negdje oko 14.000 maraka mjesečno. Sredstva se čuvaju na posebnom računu do konačne odluke Suda. Ukoliko se vila trajno oduzme pravosnažnom presudom, sva ta sredstva idu u budžet Federacije BiH”, kaže Kapo te dodaje da su osim vile, Agenciji data četiri skupocjena vozila, hotel, studentski dom, benzinska pumpa, druge nekretnine, dionice i novac.

U slučaju da sudovi na kraju odluče da se ta imovina vrati vlasniku, Kapo ističe da će isti sud odlučivati šta će biti sa svim ostvarenim prihodima na tu imovinu dok su trajale mjere.

Postoji i manji broj trajno oduzete imovine, a Kapo naglašava da će veći broj biti po pravosnažnom okončanju predmeta.

Prema podacima Agencije za upravljanje oduzetom imovinom Republike Srpske, u dosadašnjem radu je na osnovu pravosnažnih sudskih odluka raspolagano imovinom vrijednom 12,1 miliona maraka koja je trajno oduzeta.

“Oko 11,4 miliona vrijednosti te imovine je u javnim evidencijama upisano kao svojina Republike Srpske, a više od pola miliona maraka novčanih sredstava je uplaćeno u budžet Republike Srpske”, navode u agenciji i dodaju da je manja vrijednost ukupne imovine ustupljena republičkim organima uprave i poklonjena drugim pravnim licima.

Mujanović zaključuje da vrijednost oduzete imovine treba posmatrati kao zadnji parametar uspjeha, iz razloga što oduzimanje koristi ima samo simbolički smisao i svrhu da se pošalje poruka onima koji se bave krivičnim djelima da će neko doći i ispitati tu imovinu.

“Time se na neki način narušava kriminalna reputacija onih od kojih se takva imovina oduzima, a na neki način se slabi i njihova kriminalna aktivnost”, naglašava Mujanović.