Tužilaštvo BiH uskraćuje optužnice novinarima koji prate suđenja za teška krivična djela, iako su nadležne institucije ustvrdile da je pristup ovim dokumentima od velikog javnog interesa.
Uz nekoliko hiljada potpisa, kao i druge načine podrške kampanji “Stop cenzuri o ratnim zločinima”, Balkanska istraživačka mreža (BIRN BiH) je uspjela potaknuti predstavnike vlasti da priznaju kako anonimizacija ne može biti primijenjena u slučajevima teških krivičnih djela, koja uključuju ratne zločine.
Vasvija Vidović, dugogodišnja advokatica koja posjeduje pravno iskustvo pred domaćim ali i međunarodnim institucijama, piše o neophodnosti javnosti krivičnog postupka, te negira kritike da se svjedoci mogu spremiti za svjedočenje na osnovu medijskih izvještaja.
Iako je imao mogućnost da to učini, Evropski sud za ljudska prava nije naložio Bosni i Hercegovini obavezu ponavljanja postupka u predmetima “Damjanović” i “Maktouf”, nego je smatrao dovoljnim deklaratorno utvrđivanje povrede njihovih prava i dosudu troškova postupka. Shodno tome, BiH nema obavezu ponoviti ova dva postupka kako bi provela presudu Evropskog suda.
Visoki sudski i tužilački savjet (VSVS) zaključio je da sudovi i tužilaštva nisu obavezni anonimizovati svoje akte, već da trebaju voditi računa o balansu između javnog i privatnog interesa.
Više od 2.300 građana Sarajeva potpisalo je peticiju kojom se želi zaustaviti uskraćivanje informacija sa suđenja za ratne zločine i druga teška krivična djela u BiH.
Suđenja za ratne zločine nisu privatni sporovi da bi ih trebalo zaštiti od javnosti, već procesi na kojima treba da se utvrdi šta se i zašto dogodilo, te ko je za to odgovoran, izjavio je Mirko Klarin, direktor agencije SENSE, koja prati suđenja u Haškom tribunalu.
Sud BiH je donio “Pravilnik o ostvarivanju pristupa informacija pod kontrolom suda i saradnji sa zajednicom”, po kojem mediji sa suđenja mogu dobiti deset minuta snimka u audio ili video formi, što znači da se svjedočenja žrtava i svjedoka više neće moći čuti u elektronskim medijima.