Sud Bosne i Hercegovine je Zijadu Sraboviću i šestorici optuženih izrekao prvostepenu presudu, kojom su osuđeni na ukupno 30 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen 1992. na području Lukavca.
Odbrane Abida Arapčića i Pašage Čajića zatražile su oslobađajuću presudu u predmetu za zločine na području Lukavca, ističući pitanja spornih identifikacija i kredibiliteta zaštićenog svjedoka.
Na suđenju za zločine počinjene na području Lukavca 1992. godine, Odbrana Ahmeta Bajrića je u završnoj riječi zbog nedostatka dokaza zatražila oslobađajuću presudu.
Odbrana Refika Morankića zatražila je oslobađajuću presudu za zločine počinjene na području Lukavca 1992., ocjenjujući da nije dokazano da je on imao svoju jedinicu, kao ni da je bio nadležan za zatvor u Modracu.
Odbrana Zijada Srabovića, optuženog za zločine počinjene 1992. u Lukavcu, u završnoj riječi je ocijenila kako on nije imao efektivnu kontrolu nad Vojnom policijom i njenim komandirom te zatražila oslobađajuću presudu.
Ulaganjem materijalnih dokaza Odbrana i izjašnjenjem na izmijenjenu optužnicu Državnog tužilaštva, okončan je dokazni postupak na suđenju za zločine počinjene na području Lukavca.
Na suđenju za zločine počinjene na području Lukavca, svjedok Odbrane ispričao je kako je s optuženim Abidom Arapčićem i svjedokom S-2 dovezao jedno privedeno lice, ali je naveo da nisu ulazili u pritvor.
U nastavku suđenja za zločine na području Lukavca, svjedok Odbrane rekao je da je optuženi Ahmet Bajrić bio s njim u konvoju koji je otišao za Split, kako bi dovezli humanitarnu pomoć.