Srabović i ostali: Nije imao jedinicu ni ingerencije nad zatvorom u Modracu

Prema Odbrani, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije dokazalo da je Morankić bio na čelu navodne “Fikine jedinice“ i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Modrac.

“Jedina nesporna činjenica je da je Refik Morankić bio pomoćnik komandanta Štaba Teritorijalne odbrane za logistiku, pri čemu je davao svoja lična sredstva i imovinu na raspolaganje“, kazao je branilac Senad Bilić.

On je naveo da su svjedoci potvrdili da je Morankić organizovao konvoje preko Hrvatske zbog nabavki, te da je zbog prolaska preko punktova stavljana oznaka HVO-a, kao i da je 90 odsto vremena na koje se odnosi optužnica bio izvan BiH.

Krucijalnu činjenicu da je optuženi imao mogućnost da utiče na određena dešavanja, kako je naveo branilac, Tužilaštvo nije uspjelo dokazati. On je dodao da je Tužilaštvo nastojalo nametnuti naredbodavnu ulogu Morankiću za objekat zatvora u klaonici u Modracu, ali da on nije naredio ničije zatvaranje.

“Samo su pripadnici Vojne policije imali ovlasti da zatvore nekog“, rekao je Bilić.

On je naveo da svjedok Boško Mitrović tvrdi da ga je Morankić, dok je bio zatvoren u klaonici, pitao zašto je ostao, ali da on drugačije opisuje optuženog od drugih svjedoka.

“Mora da ga je zamijenio s nekom drugom osobom“, kazao je Bilić.

Odbacio je i iskaz svjedoka Zorana Mićanovića Kirije, dok je za svjedoka S-1 postavio pitanje zbog čega nije optužen. Branilac smatra da od otvaranja istrage 2018. dolazi do usaglašavanja i mijenjanja priča nekih svjedoka.

Prema ocjeni Bilića, Tužilaštvo je priznalo slabosti preciziranjem optužnice navodima “zbog pozicije koju je obavljao“.

Optuženi Morankić u završnom obraćanju osvrnuo se na iskaze više svjedoka, ukazujući na stvari za koje smatra da nisu tačne i logične. On je naveo da nije dolazio u zatvor u Modracu i ispitivao zatočene. Kako je kazao, za zatvor je bio zadužen komandir Vojne policije Sejo Osmanović Geler, kao i drugi iz vojnih struktura.

“Ja nisam bio nadležan da se sa mnom razgovara o zarobljenicima… Netačno je da se u mojoj kući razgovaralo o zarobljenicima“, rekao je svjedok u vezi s izjavama nekih svjedoka.

On je kazao da je zbog određenih pitanja bio u sukobu s pojedincima iz vojske, te da je kuća njegovog oca i sestre jedne prilike izrešetana.

“Nasuprot tezi Tužilaštva o nekom Morankiću kao gospodaru života i smrti u Lukavcu, kako sam mogao uticati zbog odsustva. Nisam mogao da zaštitim 80-godišnjeg oca i sestru, kako da zaštitim nekoga u zatvoru?“, naveo je optuženi.

Ukazao je na račune s putovanja kao dokaze da nije bio u Lukavcu kada je u zatvoru pronađen mrtav jedan od zatvorenika. Naglasio je da je bio skoncentrisan na svoje zadatke – nabavku sredstava, lijekova i hrane.

“To nije naplaćeno, ali sam zato dobio optužnicu“, rekao je Morankić.

On je optužen sa Zijadom Srabovićem, Ahmetom Bajrićem, Abidom Arapčićem, Pašagom Čajićem, Samirom Džambićem i Mirsadom Žilićem tereti za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu, od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice” i HVO-a Modrac, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.

Nastavak iznošenja završnih riječi Odbrana je 18. aprila.