Čitanjem optužnice i uvodnom riječi Tužilaštva BiH, pred Državnim sudom počelo je suđenje Sretku Paviću za ubistva pet civila počinjena u julu 1992. godine u Rizvanovićima kod Prijedora.
Septembarska emisija, koja je u cjelosti posvećena zločinima počinjenim u Prijedoru, pogledajte ispovjesti četiri osobe koje su preživjele stravične egzekucije.
Svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločin počinjen u Prijedoru kazao je da je optuženi Rade Vlasenko “upirao prst” u logoraše koji su u ljeto 1992. godine odvedeni iz Trnopolja, od kojih su neki ubijeni.
Odbrana Ratka Mladića pred Tribunalom u Haagu je preko svjedoka Slavka Puhalića opovrgavala optužbu za zločin nad Muslimanima koji su u ljeto 1992. godine bili zatvoreni u logoru Trnopolje kod Prijedora.
Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedokinja Tužilaštva BiH kazala je da je za ubistvo oca saznala od majke, koja joj je tokom zatočenja u Trnopolju rekla da su joj oca ubile komšije Srbi.
U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, Mićo Stanišić tvrdio je da za pritvoreničke logore za Bošnjake i Hrvate u ljeto 1992. nije bila odgovorna policija, već Vojska Republike Srpske (VRS) i opštinski krizni štabovi.
Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, svjedok Boško Mandić je kazao da “nijedan organ vlasti nije organizovao niti podstakao uklanjanje nesrba iz Prijedora”.
Na suđenju Radovanu Karadžiću, Željko Mejakić je izjavio da su zločine u logoru Omarska kod Prijedora u ljeto 1992. počinili pripadnici “paravojnih i kriminalnih grupa”, ali da su to bili “pojedinačni” slučajevi koji nisu bili planirani.
Unakrsno ispitujući vojnog vještaka, Odbrana Ratka Mladića je nastojala da negira odgovornost optuženog za zločine počinjene u logorima u okolini Prijedora, u kojima su u proljeće i ljeto 1992. godine bile zatvorene hiljade Bošnjaka.
Bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske Momčilo Krajišnik negirao je na suđenju Radovanu Karadžiću da su srpske snage 1992. počinile etničko čišćenje Muslimana i Hrvata u BiH.